Željko Samardžić

Miljenik ženske populacije Željko Samardžić, održao je svoj treći uzastopni osmomartovski koncert u Beogradskoj areni i tako postao izvođač sa najviše održanih koncerata u ovoj velelepnoj hali. On je svim ženama poklonio jedno romantično veče prepuno emocija, ljubavi i nežnih melodija.

Koncert je, umesto pesmom, počeo mađioničarskim trikovima, na iznenađenje mnogobrojne ženske publike, mađioničar je u jednom trenutku atraktivnu devojku pretvorio u domaćina večeri - Željka Samardžića. Tada je cela Arena skočila na noge, jer je ovo bio definitivno najzanimljiviji početak jednog koncerta. Nesvakidašnje i originalno.

- Dobro veče, dragi Beograde. Ovo mi je, kako kažu treća sreća u Areni. Drage dame, uživajte večeras, ovo je vaš dan - bile su prve reči Željka Samardžića, koji je sve dame obradovao i svojim novim CD-om koji je deljen na ulazu u salu.

Iako uvek ima tremu pred velike koncerte, a posebno pred beogradskom publikom u Areni, publika to ipak nije osetila, jer je već sa prvim taktovima pesme "Živi bili pa videli", sa novog albuma "Kojim dobrom mila moja", sve došlo na svoje mesto. Ređali su se sve sami hitovi poput "Dobro veče dobri ljudi", "Grlica", "Lice ljubavi","Sve je surovo", "Nemam ja toliko kofera", "Ne spominji ljubav".... Pesmu, "Sipajte mi još jedan viski", najavio je sa posebnom setom, jer je to prva pesma koju je snimio kada je nesrećne 1995. godine zbog rata prebegao iz Mostara u Beograd.

Specijalni gost na koncertu bila je glumica Tanja Bošković, koja je za razliku od drugih dama u sali imala tu čast da odigra valcer sa domaćinom večeri, ali i da ga poljubi. Tanja je sve prisutne podsetila na film "Balkan ekspres", otpevavši pesmu "Poslednji tango". Onda je kroz osmeh promovisala novu himnu, zamolivši publiku da ne ustaje jer još nije usvojena: "Nemoj da brigaš, život se stara, dok bude ljudi biće i para..."

Koncert je potrajao do ponoći, a dame su zadovoljne otišle svojim kućama, pevušeći nove/stare hitove, u nadi da će se ovako nešto ponoviti, ako ne pre, onda za 8. mart 2010. godine.

Tekst: Jelena Antonijević
Foto: Mirjana Ristić

Pogledajte još