Svi jure poslove u inostranstvu, A SRBIJI FALE PROFESORI I LEKARI!

Pre nego što na nekom od brojnih “kako do posla u inostranstvu” vodiča u medijima istražite šta vam sve treba od dokumentacije za norvešku ili nemačku radnu vizu, možda bi bilo korisno da proverite da li pripadate nekom od obrazovnih profila za koje su konkursi konstantno otvoreni i u našoj zemlji.

Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje o prijavljenim potrebama za zapošljavanjem, na godišnjem nivou, najveći broj njih se registruje za nekvalifikovane radnike (za rad u različitim sektorima delatnosti poslodavaca – proizvodnja i prerada hrane,građevinarstvo i sl.), prodavce, šivače, krojače konfekcionare, diplomirane ekonomiste za opštu ekonomiju, bankarstvo i finansije, ekonomske tehničare, medicinske sestre, bravare, diplomirane pravnike, gerontodomaćine, vozače i magacionere.

Međutim, kako je broj prijavljenih lica na evidenciji NSZ mnogo veći od broja onih za kojima postoji potreba, zapošljavanje ljudi sa najtraženijim kvalifikacijama, kad je reč o pojedinim zanimanjima, ipak ide sporo.

Kad se taj odnos između ponude i potražnje ubaci u jednačinu, dobija se rezultat koji ukazuje na to da najbrže dolaze do posla visokoobrazovani profili iz sledećih oblasti: inženjeri elektrotehnike, IT stručnjaci, mašinstva i građevine sa odgovarajućim licencama, matematičari, nastavnici stranih jezika, lekari s odgovarajućim specijalizacijama (anesteziolozi, kardiolozi, oftalmolozi, ginekolozi…), diplomirani farmaceuti i stručnjaci za finansije – računovođe, kojih, isto tako, u evidenciji NSZ za područje Srbije ili konkretnih gradova, odnosno mesta, često jednostavno nema, pa mnoga radna mesta otvorena za njih ostaju nepopunjena.

– Kad su u pitanju profili nižeg nivoa obrazovanja, najlakše dolaze do posla operateri na CNC mašinama, zavarivači, autotroničari/mehatroničari, knjigovođe, računovođe, zanimanja u oblasti nege starih i zdravstvene negovateljice, medicinske sestre-specijalista instrumentiranja i kozmetičari, kuvari, elektrotehničari: elektronike, računara, računarskih mreža i telekomunikacija, tehničari mehatronike, tehničari za biotehnologiju, tehničari za kompjutersko upravljanje, radnici na obezbeđenju – tehničari obezbeđenja. U najvećem broju slučajeva prvenstveni uslov za njihovo zapošljavanje je odgovarajuće radno iskustvo – navode u Nacionalnoj službi za zapošljavanje.

Primera radi, zbog stalne potražnje za variocima, mnogi radnici i zanatlije idu na kurseve za prekvalifikaciju, koji im za samo nekoliko meseci obezbeđuju radno mesto i/ili bolju platu.

– Godinama radim kao bravar, ali su varioci traženiji. Srbiji nedostaje nekoliko hiljada njih, a u inostranstvu isto ima malo radnika koji su kvalifikovani za taj posao, zbog čega sam odlučio da promenim zanimanje. Očekujem ne samo radno mesto već i mogućnost da biram ono koje mi više odgovara u odnosu na sedište firme i platu – kaže Miloš Mijalković (31), koji poručuje svim nezaposlenim ljudima da osluškuju potrebe tržišta.

O nezaposlenima koji nemaju nameru da to i ostanu, NSZ brine i kroz organizovanje obuke za sticanje dodatnih znanja i veština za obavljanje poslova u okviru osnovnog ili novog zanimanja, kao i obuke na zahtev poslodavca, koje se organizuju radi sticanja znanja i veština potrebnih za obavljanje poslova na konkretnom radnom mestu kod tog poslodavca, uz obavezu zapošljavanja u toku ili nakon obuke.

– NSZ organizuje ove obuke ukoliko na evidenciji nema lica sa potrebnim znanjima i veštinama. Obuke se organizuju u skladu sa zahtevima tržišta rada, kao i u skladu sa sklonostima i sposobnostima nezaposlenih, odnosno njihovim individualnim planovima zapošljavanja. Obuke za poznatog poslodavca najčešće realizuje sam poslodavac, dok obuke za tržište rada realizuju škole registrovane za obrazovanje u saradnji sa poslodavcima kod kojih se organizuje praktičan deo obuke, dok troškove snosi Nacionalna služba – objašnjavaju u ovoj ustanovi.

Nadlanu / izvor: telegraf

Pogledajte još