BEOGRAD KOJEG VOLIM: Kako sam jutros osetio ponos

Pridržao sam joj kofer i izneo ga iz trole, dok je drugi mladić/čovek pomogao gospođi da se spusti niz strme, visoke stepenice vozila javnog prevoza. Oboje smo ostali na stanici u takovskoj. Ubrzo je došla dvadesetrojka iz doba jure. Pre nego što sam uspeo reagovati, preduhitrio me je mladić/čovek u kariranoj košulji s kratkim rukavima. Pomogao je baki da uđe u autobus i preneo njen kofer. I ne bih ovome pridavao posebnu pažnju da prilikom bakinog napuštanja autobusa na stanici kod Beogradskog sajma ponovo nije došla do izrađaja dobrota i građansko vaspšitanje mojih Beograđana. Devojka/žena je iznela kofer i pomogla baki da napusti autobus. Osetio sam ponos. To je grad mog detinjstva, to su ljudi koje volim. I da ne bude nedoumice: baka ni u jednom momentu nije tražila pomoć.

Koliko nam malo fali da budemo dobri.

B. Jakić

Pogledajte još