ISPOVEST BEOGRAĐANKE koja može imati seks samo na javnim mestima

U poslednjih nekoliko godina ne mogu da vodim ljubav u zatvorenoj prostoriji. Za seks u kući sam potpuno nezainteresovana. Imam 27 godina, završila sam Pravni fakultet u Beogradu i radim u pravosuđu.

Prvi put sam pre tri godine primetila da se sa mnom dešava nešto neobično. Bila sam s tadašnjim dečkom na poznatom splavu. Mazili smo se dok smo igrali i osetila sam ludačku potrebu da vodimo ljubav. Bilo mi je nebitno da li će nas neko posmatrati. Otišli smo do njegovik kola koja su bila parkirana na parkingu. Čim smo ušli u kola sela sam mu u krilo. Nisam se obazirala što su prolazili ljudi koji su zagledali u kola. Tom doživljaju nisam pridavala mnogo pažnje. Mislila sam da sam da je to bilo posledica konzumiranja alkohola.

Posle nekoliko dana našli smo se preko dana u kafiću. Molila sam ga da odemo u toalet. Bila sam toliko naporna da je na kraju pristao. Od tada nijednom nisam imala seks u stanu, na krevetu. Raskinula sam s tim dečkom posle nekoliko meseci kad sam upoznala maldića u restoranu na obali reke. Posle dva dana smo se smuvali, ali nisam mogla da vodim ljubav s njim u kući. Otišla sam kući veoma nezadovoljna, besna. Pozvala sam ga telefonom u dva ujutro i rekla mu da dođe do mene. Sačekala sam ga ispred zgrade u kojoj živim i svojim kolima odvezla na parking obližnjeg supermarketa. Provalio me je brzo. Vodili smo ljubav u parkovima, bioskopima, pozorištima... O parkinzima i Košutnjaku da ne pričam. Čak smo i u Areni imali akciju za vreme koncerta.

Raskinula sam s tim dečkom. I ostali momci s kojima sam se viđala shvatili su, neki pre, neki kasnije, da me uzbuđuje javni prostor. Duboko znam da sa mnom nešto nije u redu. Od kad sam počela da radim u pravosuđu postala sam obazrivija. Ne bih volela da se kompromitujem, ali seksualni nagon ne mogu kontrolisati na javnom mestu, dok u kući ili nekom drugom intimnom prostoru nemam želju da poljubim partnera.

Pogledajte još