Dan mladosti - opet je Broz dobar skroz!?

Od ljubavi do mržnje i nazad samo korak nas deli... tako kaže pesma. A u životu, privatnom i javnom, obično treba malo više koraka, ali manje argumenata. Tako je i sa stastusom institucija, praznika i ličnosti...Tako je i sa Titom i Danom mladosti.

Inat i nostalgija
Oni koji su ga prvi šutnuli u istoriju i ismejali kult ličnosti - Slovenci, prvi su se vratili voljenom drugu Titi. Dal ga vole, il se sprdaju? Da li je to žal za mladošću, nostalgija za boljim vremenima...opamećivanje, moda, inat...? Tek, eto nama svake godine na dan Titove smrti i na Titov rođendan - Slovenci u najvećm broju pune Kuću cveća.

Dolaze organizovano, autobusima, sa svim rekvizitima koji asociraju na srećno doba radničke klase, socijalizma i samoupravljanja.

A kako je to nekad bilo
Mnogi se još sećaju vremena kada je skroman rođendanski dar - Štafeta mladosti, nošena rukama hiljada istaknutih omladinaca prolazila sve ex-yu republike da bi 25. maja na Dan mladosti na stadionu JNA svečano bila uručena predsedniku Titu.

Taj dan nije bio običan i ništa nije bilo spontano
Birani su najbolji omladinci koji su zaslužili da kroz svoj kraj, grad ili selo pronesu štafetu. Birani su đaci, seljaci, radnici, sportisti koji su mogli da učestvuju u masovnom sletu na stadionu JNA. Vežbalo se mesecima. Koreografija za tu priredbu poveravana je samo uvaženim umetnicima.

Posebno se birala muzika i izvođači. Neizbežni su bili Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Zdravko Čolić i Đorđe Balašević.

TV-prenos
Po tome ko je na TV-u prenosio svečanu manifestaciju, moglo se zaljučiti koji se novinar dobro kotira ili je viđen za visoku poziciju.

I cela nacija pomno je ispred televizora pratila slet i uručivanje štafete. Porodice bi se okupile, gledao se svaki detalj: Kako ide slet, da li su učesnici uigraniji nego prošle godine, koje se pesme pevaju...Najvažnije je bilo uočiti ko sedi pored Tita u loži...Po tome se štošta moglo zaključiti i predvideti.

Vrhunac priredbe predstavljalo je onih poslednjih nekoliko minuta kada nosilac štafete sa centra stadiona trči stepenicama uzbrdo ka Titovoj loži. Da li će, onako zadihan, sa drhtanjem u glasu uspeti da odlučno, tačno i svečano izgovori rođendansku čestitku.
Kakva je to napetost bila. Nacija je disala sa nosiocem štafete...samo da ne pogreši, da se ne uplaši...I kad se sve završi, a uvek se dobro završilo, narodima i narodnostima lakne i mogu mirno da idu na spavanje, a ujutro na posao. Jer, tada je imati posao bilo normalno.

Od mita do hita

Od tada je prošlo mnogo godina, ali sećanja se vraćaju. A vraćaju se i narodi i narodnosti u Beograd na Dan mladosti na Titov grob.

Slovenci, Istrani, Makedonci, Bosanci su poslednjih nekoliko godina redovni u Kući cveća. I to opremljeni zastavama, transparentima, uokvirenim Titovim fotkama, petokrakama, crvenim maramama, bedževima, majicama sa Titovim likom...Čegevara da mu pozavidi.

(old_image)

Ali to nije sve, prošle godine su se redovnim posetiocima u Kući cveća pridružili i predstavnici srpske estrade, a među njima bio je i Aca Lukas.

Izgoresmo od znatiželje ko će se sve ove godine pojaviti. Jer Tito je, izgleda opet postao hit. I to ne samo prividno. Kuća cveća je i zvanično najposećeniji muzej u Srbiji i Beogradu.

(old_image)

Pogledajte još