Jedan topli dečački osmeh na hladnom ledu!

0

Na nedovano završenom međunarodnom takmičenju u umetničkom klizanju „Zlatni Medvjed“ u Zagrebu, koje je kao i Zlatna pirueta, jedno od najstarijih evropskih takmičanje, takmičile su se mlade kategorije klizača iz brojnih država. Sada je za klizače intenzivno razdobllje najvećih takmičenja, a niz ih je u našem regionu.

Čini nam se velikim izazovom u nešto više od dve minute otklizati fizički ekstremno zahtevan program, biti jak, elegantan i u skladu sa muzikom. I sve to na dva tanka noža na kojima su klizaljke. Na ledu i izvan njega, ali i na postolju, primetili smo i jednog dečaka. Norbert sada ima 9,5 godina, ali na ledu deluje mnogo zrelije. Skoncentriran, ozbiljan i samopouzdan. Izvan leda nasmejan i razgovorljiv dečak, najviše o automobilima svih vrsta, Norbert nam je zajedno sa svojom trenericom Ivanom Jakupčević Marinković, odgovorio na našu radoznalost što to znači biti klizač.

Kada se stvorila ljubav prema umetničkom klizanju? Kako te je uopšte taj sport zainteresovao?

Norbert: S vrtićem sam išao u školu klizanja.Tad sam imao četiri godine.Otac mi je pokazao kako kližu stariji od mene. Želio sam i ja postati dobar kao oni.

Ne znaju mnogi koliko je umetničko klizanje zahtevan sport. Koliko moraš da treniraš dnevno i koliko odricanja donosi ovaj sport?

Norbert: Moram trenirati jedan do tri puta na dan, ovisi kakav mi je raspored taj dan. Ovaj sport donosi puno odricanja. Ustajem se ranije od druge djece pa često propuštam tjelesni i odlazim ranije sa zadaća.

Šta najviše voliš u vezi sa umetničkim klizanjem?

Norbert: Najviše volim putovanja zato što doznajem zanimljivosti o drugim državama i ljudima.

Koje uspehe si do sada ostvario sa svojim klubom?

Norbert: Dva puta sam u svojoj kategoriji osvojio prvenstvo Hrvatske. Najuspješniji smo u Hrvatskoj i treći u Europi.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Da li će to biti zanimanje kojim ćeš se baviti profesionalno?

Norbert: Siguran sam da hoću.

Šta bi savetovao onima koji tek žele da počnu da se bave umetničkim klizanjem?

Norbert: Savjetovao bi im da budu uporni i marljivi.

Ivana Jakupčević Marinković, glavna trenerica kluba KK Leda i sama je bila uspešna klizačica, a napominje kako iza jednog klizača, pa tako i Norberta, stoji veliki tim trenera na ledu, na suvom, koreograri, a važan deo tima su i roditelji.

Kažite nam nešto o umetničkom klizanju generalno?

Ivana: Umjetničko klizanje je izuzetno zahtjevan sport iako se većini publike čini jednostavnim.
Dobar klizač mora biti snažan (posebno trup i noge) a opet fleksibilan i brz. Potrebna je izuzetna koordinacija kao i ravnoteža (sve se odvija na skliskoj površini u klizaljkama koje imaju povišenu petu i nož debljine manje od 5mm), sve se odvija na muziku tako da klizač mora dobro čuti muziku i biti sposoban istu interpretirati uz izvođenje svih zadanih elemenata. Klizanje se ocjenjuje kroz dva zbroja bodova jedna je za tehničku vrijednost izvedenih elemenata dok je drugi za komponente (skating skills, transitions, perofmance, interpretation i choreography).

Koliko je taj sport zahtevan, koliko oduzima vremena i koje je najbolje vreme da se počne sa ovim sportom?

Ivana: Najbolje vrijeme za početak učenja klizanja je što ranije, djeca se klizanjem mogu baviti od trenutka kada stablino hodaju i trče, sa trenizima je najbolje započeti oko 4 godine. Prvi značajni rezultati očekuju se oko 12/13 godine početkom juniorske kategorije klizača odnosno klizačice. Treninzi bi u idealnoj situaciji trajali barem 4 sata dnevno, svaki dan uz jedan dan tjedno odmora. Osim treninga na ledu potreban je dodatan kondicijski trening van leda kao i specifični klizački trening, trening baleta i trening koreografije.
Kod nas u Hrvatskoj maksimum što klizači mogu iskoristiti nažalost je sat vremena prije škole i sat vremena poslijepodne uz sve aktivnosti van leda, sve to je jako teško uskladiti sa svim školskim obavezama i obavezama roditelja koji su neizostavni dio tima i podrške kako u vožnji tako i u financiranju cijelog trenažnog procesa. Tijekom odrastanja potrebno je, više ili manje, suradnja i sa psihologom, kostimografima i muzičkim studijima kod sastavljanja određene muzike sukladno klizaču/klizačici.

Jedini ste sudija sa ovih prostora koji sudi svetska i evropska prvenstva. Kako je tekao put do tog zvanja i kakvi su vam planovi za budućnost?

Ivana: Uvođenjem novog načina suđenja nakon napuštanja starog 6.0 sistema osim bodovnih sudaca koji ocjenjuju GOE (grade of execution, ocjena izvedenog) i komponente (od 0.00 – 10.00 na 0.25) uspostavljen je i tehnički panel sudaca koji mogu postati eksperti sa iznimnim znanjem i koji su u kontinuiranom radu u umjetničkom klizanju i koji su sudjelovali na seminarima ISU-a (meunarodne klizačke federacije) te pristupili i uspješno položili ispit za tehničke specijaliste. Ja sam prvi ispit položila 2006 godine za međunarodnog tehničkog specijalista za pojedince, dvije godine kasnije višu razinu ISU te 2014 također iSU razinu za sportske parove. Suđenja i seminari iznimno pomažu i u trenerskom poslu jer stalnom edukacijom otvara nove poglede i daje nove ideje prilikom slaganja koreografija za klizače i pomaže da budem što kritičnija prema svojim vastitim klizačima i svojim poslom.

Autor: Nadlanu.com

Foto: Image Art Photography

Slični članci

Ostavite komentar

Your email address will not be published.