INTERVJU: Jurica Pađen

Davno beše kada je Jurica Pađen poslednji put sa „Aerodromom“ zasvirao u Beogradu, četvrt veka ima od tada. Dolazio je, doduše, legendarni hrvatski roker kod nas nedavno, kao član super-grupe „Četiri asa“ – ipak, dugo očekivana svirka „Aerodroma“ je nešto posebno. Uoči „Beer festa“ sa Juricom Pađenom razgovarali smo u legendarnoj prodavnici „Jugotona“ u Nušićevoj.

 „Poslednji beogradski koncert smo imali u SKC-u, a pre toga svirali smo na Tašmajdanu“, prisetio se Pađen. „Sećanja su jako lepa, publika je ovde uvek znala da ceni pravu muziku. Dolazio sam u Beograd i sa „Azrom“, „Parnim valjkom“, sviralo se po Hali sportova, Pioniru, Pinkiju... Uvek je ovde bilo jako dobro“.

 „Aerodrom“ je pre nekoliko godina obnovio rad, predstavite nam novu postavu.
- Na basu je Tomislav Šojat koji je sa mnom svirao u poslednjoj postavi „Azre“, Ivan Havidić svira gitaru a Damir Medić bubnjeve.

 Objavili ste 2007. odličan album „Rock@roll“, kako je prošao ?
- U prvom trenutku i nije baš dobro. Izgleda da ljudima treba vremena da otkriju moje pesme. Neke, koje su snimane pre 25, 30 godina, danas se vrte više nego ikad. Sad su počeli u Hrvatskoj u celini da otkrivaju taj CD, doskora su bile puštane, dve-tri pesme.

 Jedna od njih, prva na disku zove se „Mili moj anđele“. Melodičnošću osvaja na prvo slušanje, a posebno je interesantna jer se u njoj govori o ljubavi prema svom detetu.
- Kad se rodio taj klinjo, osetio sam nešto što nisam nikada do tada u životu. To jeste ljubav, ali je, opet, neki novi osećaj. Ljubav prema sinu je, naravno, drugačija nego prema ženi. Sve to me je toliko emotivno dirnulo da je pesma sama došla.

 Neizbežno je da pitam – ima li kontakta sa Džonijem ?
- Ima, i to telefonom, mada sam ja i bio kod njega dva puta u Utrehtu. Poslednji put smo se čuli pred finale Svetskog prvenstva u fudbalu između Holandije i Španije. Pitao sam ga da li se sprema da gleda, a on je u svom stilu odgovorio „Ma, boli me k....“ (smeh). Džoni, inače, trenira tamo neke klince, a trening mu se sastoji od guranja zida. To su mu vežbe snage.

 Dobili ste poziv i za nastup na nedavno završenom „BELEF“-u, niste došli jer je „Beer fest“ već bio ugovoren. „BELEF“ je ove godine bio u znaku novog talasa, kako tumačite neokrnjenost njegove svežine, popularnosti i posle pune tri decenije ?
- Nešto što je kvalitetno – zauvek opstaje. Pogledajte „Bitlse“ – odavno ih nema, a njihova muzika je toliko prisutna. Prodaju se milioni njihovih diskova, obrađuju mnoge pesme. Muzika koja ima svežinu u sebi, koja nije rađena zanatski, serijski – uvek opstaje. Ljudi osete tu iskru duha koju pesma mora da ima da bi trajala.

Ima li nešto novije što vas je zagolicalo, privu klo pažnju ?
- Ima dosta zanimljivih izvođača sa pričom, ali nema velikih pesama kakve su nekad pravili „Bijelo dugme“, „Riblja čorba“, „Film“, „Azra“... Ne znam zašto je to tako, međutim, i u svetu je sličan trend. Ima fantastičnih muzičara, ali nema velike muzike.

 Da li biste nam, za kraj, otkrili – šta je to ona u kafu stavila, kakav napitak je podvalila ?
- Još se nisam otreznio, to mi je ostala misterija, uz osmeh je završio razgovor Jurica Pađen i posle kratkotrajnog druženja sa obožavaocima, krenuo ka Ušću, na tonsku probu. Nekoliko časova kasnije, desetine hiljada ljudi uživalo je uz „Fratelo“, „Običnu ljubavnu pesmu“, „Digni me visoko“ i ostale hitove koji su obeležili njegovu bogatu karijeru.

Tekst: Milan Ćunković

 

Pogledajte još