Riblja čorba sa

U novembru prošle godine Riblja čorba je svojim drugim koncertom u Areni obeležila tri decenije postojanja – doduše sa jednogodišnjim zakašnjenjem, ali je jubilej svakako bio aktuelan, pošto je trideset godina i koji mesec ranije objavljen prvi album „Kost u grlu“. Nepunih godinu dana posle druge „Arene“ u izdanju Siti rekordsa biće objavljen DVD zapis. Reči basiste Miše Aleksića svakako će obradovati brojne fanove koje, pre svega, zanima da li će DVD sada biti bogatiji od onog koji je izašao posle prvog koncerta u velelepnoj hali 2007.

-Dodali smo neke stvari pre i posle svirke – šta se dešavalo u garderobi, tonska proba... Sam koncert je u celosti prenet, od prve do poslednje pesme. Uložili smo mnogo truda, uradili u studiju mastering i postprodukciju, eliminisali neke greške pa to zvuči i izgleda jako dobro. Očekujem da se DVD pojavi u narednih desetak dana. Kako su mi rekli iz Siti rekordsa, prodaja će biti putem kioska - valjda im je to najšira distribucija.

Arena 2009. iz tvog ugla, deset meseci kasnije ?
-Sa mnogo više osećaja je odsvirana i primljena kod publike nego prethodna, a sa druge strane, taj koncert koji smo pre tri godine uradili sa horom i simfonijskim orkestrom bio je savršeniji po pitanju zvuka i produkcije. Obe Arene imaju svoj fazon.

Poznato je da si od početka Borina „desna ruka“, čovek zadužen za medijska gostovanja tamo gde Bora ne stiže . Kako je biti u toj ulozi već 32 godine ?
-Bora ima jako mnogo obaveza, gledam da ga rasteretim gde mogu. Mi smo pre svega prijatelji, a kad sa nekim provedeš toliko godina, normalno je da poznaješ sve njegove vrline i mane. Funkcionišemo jako dobro, nadam se da će tako i ostati dok u nama bude bilo želje i volje za rokenrolom. U tome ne oskudevamo – još uvek najviše na svetu volimo da izađemo pred publiku i odsviramo koncert. Kad se desi da napravimo pauzu od, recimo, mesec dana, uželimo se i jedva čekamo da krenemo ponovo.

Kada baciš pogled unazad, koja Čorbina faza ti je najviše u srcu ?
-Glupo bi bilo da ne kažem da je bend bio najjači i da su najlepše uspomene vezane za prvu postavu – Bora Bajaga, Rajko, Vicko i ja. U tom sastavu smo doživeli ogroman uspeh. Kad je u pitanju muzička postavka, mnogi ističu period koji je usledio, sa Džindžerom i Čuturom - složio bih se sa njima.

Ako bismo te tri decenije (i kusur) grupo podelili na tri dela, koje bi pesme najpre izdvojio ? Po jedna iz svake faze.
-Opredelio bih se za neke pesme gde sam i ja učestvovao kao autor. Mislim da je „Ostani đubre do kraja“ pesma koja je obeležila taj prvi period, a što se drugog tiče, izdvojio bih „Amsterdam“ mada, naravno, zna se šta „Pogledaj dom svoj, anđele“ znači ne samo za Riblju čorbu već, generalno, za ex yu rok scenu. Što se tiče poslednje faze, opredelio bih se za pesmu sa aktuelnog albuma – „Razmažena devojčica“. Ne sviramo je uživo, ali je, po meni, izuzetno dobra.

Kada si već pomenuo album „Minut sa njom“ – prošlo je godinu i po dana od objavljivanja, kakvi su ti sada utisci ?
-Mislim da je to jedan od najboljih albuma Riblje čorbe. Dobro je odrađen i muzički i produkcijski. Možda je malo težak pošto je pravi ljubavni album sa nekoliko pesimističnih pesama. Bora se osećao tako u tom trenutku, on je nosilac emocije na celom CD-u i ja to podržavam.

Polako se naziru konture novog albuma – Bora na koncertima i po medijima recituje šaljiv prepev „Kondorovog leta“, ljubavnu „Ti ne znaš šta ćeš da budeš kad porasteš“...
-Rano je, ipak, još uvek pričati nešto konkretnije na tu temu. Ne žurimo nigde, to je dobra strana velikog benda. Ne moraš da juriš za novim hitovima, već ih ima koliko hoćeš. Počeli smo polako da skupljamo pesme, nismo još krenuli ozbiljno da vežbamo. Mislim da će tu biti svega i svačega – i balada, i „zezalica“ i onih karakterističnih Borinih oporih pesama...Od svega po malo.

Svirate, manje-više, stalno ?
-Promovišemo i dalje „Minut sa njom“ tamo gde nismo bili. Ima nastupa i u Srbiji i u inostranstvu. Mogu da najavim da smo u subotu 2. oktobra u Sremskim Karlovcima, na manifestaciji „Berba grožđa“. Posle toga idemo u Sloveniju, u Novu Goricu, pa u povratku pravo sa surčinskog aerodroma – u London. Tamo ćemo svirati na jednom jako dobrom mestu, „Carlton Grand“. To je staro englesko pozorište koje je pre trideset, četrdeset godina preuređeno za koncerte. Tamo su svirali mnogi slavni rokeri – „The Kinks“, Chuck Berry, Paul Weller, u poslednje vreme „Muse“, „Oasis“, i sad će biti Riblja čorba (smeh). Iz Londona se vraćamo 22. oktobra, dva dana kasnije već smo u „Elit klubu“ u Cirihu – u pitanju je jedna lepa diskoteka u koju baš dolaze rokeri. Sledi zatim Skoplje, i to dva koncerta, 5. i 6. novembra, pa eto – sviramo dok nas služe ruke, noge i glava.

Svi su složni – briljirali ste na ovogodišnjem Beer festu.
-Prezadovoljan sam, to je najveći auditorijum pred kojim je Riblja čorba ikad svirala. Policija ima neke sprave kojima se meri koliko ljudi ima na kvadratnom metru, i jedan od njihovih načelnika je rekao da je na našem nastupu bilo 200.000 ljudi ! To je fascinantno, presrećni smo. Bili smo jako opušteni, izuzetno dobro raspoloženi, Bora je odlično otpevao. Odmorićemo jedno dve godine što se Beograda tiče...

A onda bi moglo da se desi nešto što je postojalo kao opcija i prošle godine, ali iz objektivnih razloga nije realizovano.
-Voleo bih da nekoliko puta nastupimo na Tašmajdanu koji se renovira, mislim da će iduće godine sve biti sređeno. Mogla bi to da bude jako lepa priča, recimo vikend sa Ribljom čorbom – petak, subota i nedelja.

Milan Ćunković

Pogledajte još