Vanesa Mej nastupila u Beogradskoj areni

Posle dvadeset godina aktivnog bavljenja muzikom, konačno je i beogradska publika dobila priliku da uživo čuje nekadašnje „čudo od deteta“ – violinistkinju Vanesu Mej (Vanessa Mae). Iako je pun parter (doduše, pun stolica) dokazao da interesovanje domaće publike postoji, reakcije ipak nisu bile dovoljno vatrene koliko se moglo očekivati.

Gužva na ulazu u Beogradsku arenu, prouzrokovana iznenađujuće usporenom procedurom ulaska, svakako nikome po hladnoći nije prijala. Ali, publika željna violine Vanese Mej se nije previše bunila, kao što smo strpljivo sačekali pola sata da se diva pojavi na bini.

Kada je Vanesa istrčala na binu u svetlucavoj haljini i vrtoglavo visokim potpeticama i odmah krenula sa svojom strastvenom vizijom Vivaldijeve „Oluje“ („Leto“ iz ciklusa „Četiri godišnja doba“) – sve je bilo zaboravljeno i šou je mogao da počne. Mada je „Oluja“ (Storm) nešto po čemu je najprepoznatljivija, od publike je dobila iskren, mada ne previše bučan aplauz. A ona je navikla na atmosferu rok koncerata više nego na kontrolisano oduševljenje resitala... Međutim, Beograđani su verovatno želeli na samom početku da je pozdrave pre svega kao virtuoza klasične violine ili prosto nisu previše osetili – ne možemo biti previše sigurni.

Tokom celog nastupa publiku je pozdravljala s violinom i gudalom u vazduhu, opet poput prave rok zvezde, a potom se i obratila sa izvinjenjem zbog kašnjenja i zadovoljstvom što je u Beogradu.

Skakutala je po bini prepuna harizme, koketirala sa svoje dve violine – klasičnom i električnom, kao i poznatim muzičkim delima kojima je dala svoj specifičan moderan duh i energiju. Predstavila nam je i svoju saradnju sa Vangelisom na muzici za film Olivera Stouna „Aleksandar“ (Alexander).


Nesumnjivo srdačna, Vanesa nije propuštala priliku da se obrati publici i svom bendu koji očigledno izuzetno voli, ali primetila je i kvalitet domaćeg ansambla „Metamorfoziz“ (nastupaju sa Goranom Bregovićem, a on ne pravi kompromise!) s kojim praktično nije stigla ni da proba, jer je stigla dan pre nastupa.

Iako poput rok koncerta, ipak je napravljena „klasična“ pauza od dvadeset minuta, da bi se posle istim intenzitetom nastavilo putovanje po fuziji muzičkih stilova koji na momente zazvuče snažno poput hard roka. Za taj prizvuk delom je, naravno, zaslužan i njen bend koji „ne štedi“ gitare.

To da je Vanesa stajliš i seksi kako izgleda u spotovima, potvrdilo se i u Beogradskoj areni. Takođe, jasno je da je ona uspela da virtuoznosti sviranja violine doda i zabavljački karakter. Otuda je i logično da spada među najbogatije mlade muzičke zvezde Britanije. Imala je desetine godina da uvežba kako da kvalitetno, a komercijalno „pomiri“ klasiku, elektroniku, rok i čist šoubiz, s obzirom da je na sceni praktično od devete godine. Međutim, u ovom, današnjem „fazonu“, koji je vinuo među svetske zvezde je od 16 godine kada je u klasične kompozicije dodala pop elemente i napravila nešto što to tada svet nije čuo.

Vanesa je Beograd „provozala“ po svim žicama svojih violina, vrlo korektno, profesionalno, šarenoliko i divlje kako to samo ona ume. Ali, publika je užitak pokazivala samo „klasičnim“ aplauzima. Možda je i sama Arena, svojom veličinom, napravila distancu između Vanese i publike. A možda je i ona mogla u sve da unese malo više „anti-šoubiz“ sebe, one tinejdžerke koja je violinom začarala svet...

Tekst: Katarina Milovanović
Foto i video: Saša Džambić

Pogledajte još