Propast: U školama sve više droge, majka u strahu za sinovljev život!

Tekst objavljen juče u “Blicu” o grupi navijača “Rada” koji na Banjici vrbuju maloletnike za dilovanje droge izazvao je reakcije mnogih roditelja, čije su živote narko dileri pretvorili u tragediju.

- Ako dete, u ranom uzrastu počne da se drogira ceo sistem je takav da će ga gurnuti na dno. Pedagozi i psiholozi u školama nikome nisu pomogli. Sada, kada je odrastao ne postoji ništa što bih mogla da preduzmem kako bih ga vratila na pravi put. Moja jutra počinju sa listanjem crne hronike. Pre neki dan su me zvali s toksikologije, hitna pomoć ga je našla na javnom mestu u besvesnom stanju - kaže S.B.

Problemi sa sinom počeli su u sedmom razredu kada su roditelji vršnjaka iz odeljenja napisali peticiju i tražili da ga premeste u drugi razred. Obrazloženje je bilo da ometa nastavu. Direktor škole je predložio da nabave lekarsko opravdanje, i da u školu dolazi samo petkom na konsultacije. Ovaj predlog nije prošao jer je pedagog primetio da je to protivzakonito.

- Prešao je u drugu školu. Na početku osmog, počeo je da koristi marihuanu. Kada je krenuo u srednju školu, promenio je društvo, počeo da beži od kuće, izostaje sa časova i postaje agresivan. Pokušavali smo da razgovaramo sa njim, da ga pratimo, nije vredelo. Na naš interfon su zvonili nepoznati mladići, a kada smo ga zaključali, razvalio je vrata ih, ili bi polupao sve po kući. Počeo je da diže ruku i na mene - priča S.B. kojoj su ubrzo došli inspektori iz 29. novembra.

Priveli su ga jer je prisustvovao razbojništvima. Ispostavilo da je išao da “uči zanat”, ali prijavu nije dobio.

- Počeo je da nosi “paketiće” za dilere i na taj način je zarađivao džoint. Sve smo saznali i to sam ispričala inspektoru u policiji. Nije me pitao za detalje - priča S.B.

Tada se obratila za pomoć Dnevnoj bolnici za lečenje bolesti zavisnosti adolescenata na Banjici, ali i Centru za socijalni rad, koji je, kako ona kaže, do kraja ostao “nezainteresovan”.
Na lečenju su proveli tri godine. Učestvovala je cela porodica, a jedan od uslova lečenja je da se zavisnik drži 24 sata pod nadzorom. Međutim, problem je nastao u školi.

- Nismo uspeli da dogovorimo sa profesorima da ga ne puštaju na veliki odmor, jer, svi su znali, gde učenici puše marihuanu. Nikada nismo bili sigurni koliko će časova imati, često su ih gubili, pa mi nismo mogli da kontrolišemo - priča S.B. koja je bila prinuđena da se preseli na periferiju grada, misleći da je to način da ga zaštiti.
Međutim, sitacija je postajala sve gora. Porodica je pomoć tražila od policije.

Ako bi policajci došli, održali bi predavanje mom sinu, a nama pripretili da će nam sledeći put pisati prekršajnu prijavu, jer on je maloletan. Živeli smo kao miševi. Otimao nam je novac, pokrao zlato, mesecima sam spavala s jastukom na tašni u kojoj sam držala sva dokumenta, novac, ključeve od automobila...

Nikada neću zaboraviti kada smo suprug i ja otišli da ga prijavimo za nasilje u porodici. Inspektor koji nas je dočekao rekao je: Ljudi, da vam kažem, vi ste fekalija. Zombiji. Otpad društva. Vi ste mrtvi, samo što to još ne znate. Tako prolaze porodice narkomana. Nema vam pomoći - priča potresena S.B. koja nije imala kome da se obrati za pomoć.
Izvor: Blic

Pogledajte još