Glenn Miller Orchestra

Muzika, možda više nego bilo koja druga umetnost može da vam “odglumi” vremeplov, ili vas prenese na neku drugu destinaciju. Ako ste ove večeri bili raspoloženi da zatvorite oči i prepustite se, “Glenn Miller Orchestra” mogao je sa lakoćom da vas prenese u četrdesete godine prošlog veka, uz džez koji budi atmosferu starih, crno- belih filmova i nekog potpuno drugačijeg glamura.

Ako uzmete u obzir zvuk koji ovaj bend nosi sa sobom, i eru koju budi kod slušalaca, možda nije iznenađujuć ni profil, ali ni godine prisutnih. Mahom ozbiljnija publika, u potpunom miru smestila se na svoja mesta i od prvog trenutka uživala u atmosferi.

Crveni sakoi, bele košulje i crne leptir mašne… Da, i outfit je morao da se savršeno uklopi u ovu sliku. Doduše, četiri člana benda nisu imala sako, a dirigent je izašao potpuno drugačije obučen, jer se, kako je rekao, deo prtljaga “zagubio” u putu… Pretpostavljate da to nije bilo nimalo važno od trenutka kada je ovaj “big bend” zasvirao.

“The Caribean Clipper”, “When Johny Comes Marching Home” , “String of Pearls” i već zamišljate lepršave haljine i štiklice, i nasmejana lica koja igraju u džez klubovima. Dirigent svaku pesmu najavljuje, vodi vas kroz koncert i predstavlja soliste u numerama. Oni i danas sviraju u sastavu koji je četrdesetih godina osmislio Glen Miler, pet saksofona, četiri trube, četiri trombona, klavir, bas, bubanj i vokali. I sve što rade uvežbano je i osmišljeno, ali ne i uštogljeno. Kao i većina muzičara njihovog profila, koji vladaju svojim instrumentima, opušteni su, nasmejani i simpatični. Potpuno u duhu muzike koju sviraju…

Veselo, romantično i opuštajuće “Say Si Si" ili uz imitaciju Luja Armstronga, i nasmejano uz najavu za “Rapsody in Blue”. “To je instrumental jednog velikog kompozitora… hm, kako beše… Džordž Geršvin, sećate ga se!” Zatim “Flying Home”, a provukla se tu i Kolporterova “Begin To Begin”, i “The American Patrol” iz vremena kada je Glen Miler radio sa “”Air Force Army Orchestra”.

Usledila je pauza od dvadesetak minuta, a onda su “sjaj i magija muzike Glena Milera” ponovo zauzeli scenu.
Opčinjavajuće i zaista magično, ako vam je u ovoj hladnoj novembarskoj noći falilo romantike. Opuštajuće i zanimljivo, ako vas je stres beogradske svakodnevice uzeo pod svoje. U svakom slučaju drugačije od onoga što slušamo svakog dana…

Foto: Marko Risović

Pogledajte još