(Ne)normalni Balaševićevci

Nastup u pozorištu ne mora da podrazumeva i pozorišnu atmosferu – to je najbolje potvrdio tribjut bend Đorđa Balaševića „(Ne)normalni Balaševićevci“. Grupa je sinoć, tačno na svoj deveti rođendan, u Teatru "Kult" održala svirku za pamćenje, pa reči frontmena Nenada Jelenkovića Jelena da im je to bio najbolji koncert ikad u Beogradu nisu proizvod euforične atmosfere, već imaju realno utemeljenje.

Prvo - bend koji je beogradskoj publici poznat, pre svega, po nastupima u „Festu“ konačno je, čini se, našao idealan prostor za svirku u prestonici. Pogled sa bine – pet redova gore, još po pet sa obe strane, i to je to. Idealan prostor za atmosferu kao kod kuće – uostalom, te 1999. sve je počelo upravo improvizovanim koncertom u jednoj dnevnoj sobi. Dalje - početak oko 20 časova ili malo kasnije je prikladniji za Đoletovu muziku, nego pred ponoć. Uz to, nije bilo „zalutalih“ koji su došli samo zato što su navikli da tu izlaze, na primer petkom uveče, već su u "Kultu" svi do jednog bili „Balaševićevci“, od prve („Jednom“) do poslednje („Hej, haj, baš nas briga“) pesme.


„Fejsbuk“ koncert

Uz takvu „vojsku“ na tribinama, i raspoloženje na bini, neminovno je bilo sjajno. Jelen se pre svega nameračio da se šali na račun pomame za „Fejsbukom“ („Izgleda da skoro svi vi u sali imate fejsbuk nalog, pošto smo, maltene, samo tamo reklamirali koncert“, „Naša violinistkinja Mina, nema je na Fejsbuku“...). Kada je, posle nekoliko pesama uglavnom mirnijeg ritma, proključalo uz „Devojku sa čardaš nogama“, Jelen je dobio inspiraciju za poduhvate na narednim koncertima.

Sledeći put imaćemo binu kao Piter Gebrijel. Vrtećemo se u krug, a ja ću da vozim bicikl unatraške“, izmaštao je gitarista i pevač „(Ne)normalnih“, a onda je usledila razigrana „Mirka“ – trebalo je održati tempo posle „čardaša u tim lepim nogama“.


Bubanj, a iza njega – Aleksa

„(Ne)normalni“ su najavljivali da će na koncertu gostovati najmlađi muzičari koji sviraju Balaševića, ali malo ko je očekivao da će dečacima koji izađu na binu glavice jedva viriti iznad instrumenata. To se posebno odnosi na bubnjara Aleksu, Stevan za klavijaturama deluje tek nešto zrelije. Međutim, kad je Aleksa zasvirao pesmu punu ritma, „Predlog“, bilo je jasno da je iza seta bubnjeva - pravi vunderkind. Koliko je samo snage u tom malom biću! Ne nedostaju mu ni tehnika, ni preciznost... Sevali su blicevi, bend je na nekoliko minuta sa zadovoljstvom prepustio glavnu ulogu mališanima iz Čačka koji su slavljenicima darivali rođendanski poklon – zidni sat sa natpisom „Aleksa bend“.

Jezdilo se kroz repertoar panonskog mornara uglavnom dobro utabanim stazama, sa dva iznenađenja. Mirnodopsku himnu „Samo da rata ne bude“ odavno nismo čuli ni na Đoletovom koncertu, ni kod “(ne)normalnih”. Jelen i ekipa vredno rade i na autorskim pesmama – sinoć je, umesto očekivanog „Taksimetra“, prezentovana „Tišina“.

„(Ne)normalni“ su, kao što u šali reče Jelen, otvorili seriju koncerata Đorđa Balaševića. Uradili su to maestralno, na pravi način su pripremili teren za nešto što će, ipak, biti malo drugačije, mirnije. Đoletov glas, Dujin klavir i decenijama dobro poznat recept “red priče, red muzike“ – i tako čak deset puta.

Decembar u Beogradu, ponovo obojen Balaševićem...

Tekst: Milan Ćunković
Foto: Marko Risović

Pogledajte još