Akademija debelih - Počelo TV smršavanje

Njih 24-oro će se u naredna tri meseca boriti za desetine kilograma manje i milion dinara više, koliko dobija pobednik.

Da svaka roba ima „kupca“ poznato je od davnina. Prevedeno u „reality“ vokabular – nijedan šou, koliko god se sve niže i niže išlo, ne oskudeva u učesnicima ni u publici ma koliko se ponekad činilo da se narod zasitio zavirivanja preko TV plota pa je okruglo još 1600 kandidata koji nisu prošli poželelo je da im kamere, za početak, precizno zavire u vagu sa sve decimalom.

Trku sa puno znoja u najavi počeli su: Ljiljana Gajić Kosanović (42 godine) Aleksandra Marković (25), Hristina Protić (37), Lidija Ilić (44), Milica Šljivančanin (18), Ivana Jolović (30), Nataša Nikolić (26), Snežana Berćilović (45), Živka Stanojević Dimić (24), Marija Stanković, Tatjana Kajčić (38), Anita Pintarić (24), Jovan Vojinović (28), Darko Stojanović (35), Darko Tanacković (34), Dragan Jarić (40), Igor Žižek (25), Velimir Lazarević (45), Miloš Milanović (30), Dejan Došljak (30), Vladimir Đidić (29), Mile Grozdanić (34), Nebojša Ljuštanović (55) i Božidar Drobnjak (37).

Voditeljski tim čine Zorana Pavić, Marina Kotevski i Andrej Maričić, u realizaciju programa uključen je veliki broj lekara, nutricionista...

Takmičari su kao motiv da se prijave, uz zdravstvene razloge, navodili stvari vezane za ljubav, posao, odeću, neki žele da daju pozitivan primer pa i da gledaoci sa viškom kilograma uz njih takođe malo razmrdaju ručice/nožice... Svi su, mahom, doneki koktel svojih tužnih priča i vedrog duha
. Za početak su ih, ispred studija, kao i sve ostale prisutne, izujedali komarci – da li ih u kući čekaju još veće „krvopije“ pokazaće već početak sedmice.

Nešto je, međutim, uveliko jasno – ne tone se sve dublje samo u kopanju čovekovih slabosti i privatnosti već i kada treba najosnovnije organizacione stvari postaviti na makar pristojan nivo.

Konkretno – dosta je bilo stavljanja pod (crveni) tepih, zarad iole pristojnije budućnosti valja jasno i glasno reći da je tretman prema novinarima, tek koju desetinu santimetara iza blještavila na ekranu, u ovakvim prilikama u poslednje vreme daleko od ružičastog. Stajanje, sedenje po ćoškovima bez makar čaše vode, preskakanje kablova... Zašto bi i bilo drugačije kad, dabome, nije pred kamerama. Pred kamerama će odabrani heroji, kako ih nazivaše na otvaranju, pisati još jednu stranicu na dobro poznatu temu – „Uvek može niže“.

Pogledajte još