Nasilje u školama iz drugog ugla gledanja

(old_image)

Osim u slučajevima kada to novine ili sredstva javnog informisanja objave, dešava se još jedno nasilje koje se godinama odrastanja dece povećava po intenzitetu i obliku. Mala deca imaju svoje nestašluke, a što su deca veća ti "nestašluci" poprimaju oblik pravog mentalnog i fizičkog nasilja. Govorim o nasilju nad nastavnicima i profesorima od strane njihovih učenika.

Navešću par primera, za koje ste čuli ali su vam se u moždanim korama zadržali do prve reklame na TV-u ili do sutrašnjeg izdanja dnevnih novina (naš čuveni sindrom pilećeg pamćenja).

Primer prvi: 26. 06. 2012. godine - Učenik prvog razreda Gimnazije "Jovan Skerlić" u Vladičinom Hanu A. S. (15) osumnjičen je za fizički napad na profesorku matematike Dikici Ilić (59), jer mu je dala jedinicu iz tog predmeta, rečeno je danas u Policijskoj upravi tog grada.
Osumnjičeni učenik je, kako je rekao Stamenković, profesorku udario nogom i polomio joj kuk. Napad se dogodio 22. juna posle podne, na oko 500 metara od škole.

Primer drugi: 22.06.2009. godine
- O. M, učenik prve godine Srednje tehničke škole “Nikola Tesla” u Sremskoj Mitrovici, pokušao je da popravi ocenu iz hemije tako što je pred celim razredom išamarao šezdesetogodišnju profesorku Mariju Mošić, koja se spremala da za sedam dana ode u zaluženu penziju. Taj đak, koji je od ranije poznat kao nasilnik, pokušao je nastavnici da otme dnevnik kako bi sam upisao ocenu, i usput je udarao šamarima, pljuvao i vređao. Njegovi drugovi iz razreda snimali su događaj kamerom mobilnog telefona, pa se video-klip pojavio na sajtu Youtube.com.

Primer treći: 09.02.2011. godine - Učenik Srednjoškolskog centra "Golub Kureš" u Bileći danas je u toku časa pretukao profesora Jovu Petkovića. Dežurni tužilac Okružnog tužilaštva Trebinje Obrad Rajčević rekao je da je učenik, koji je punoletan, udario profesora šakom u usta i nos, nakon čega je Petković pao na pod. Rajčević je dodao da je Petković prebačen u Opštu bolnicu u Trebinje, gde će biti utvrđeno da li mu je prilikom pada povređena kičma. Više detalja biće poznato nakon istrage.

Primer četvrti: 15.09.2006. godine - U toku nastave i bez prethodne svađe Dimitrije Erić iz Trstenika, učenik trećeg razreda Ugostiteljsko turističke škole u Vrnjačkoj Banji pretukao je Dejana Janjića (35), nastavnika poslastičarstva i kuvarstva. Usred časa zadao mu je sedam-osam udaraca bejzbol palicom u predelu glave tako da je bila neophodna hitna intervencija dežurne lekarske ekipe.

Primer peti: 08.06.2009. godine - U Ekonomskoj školi “Dimitrije Tucović” u Vranju danas se dogodio težak incident. Na profesora matematike Slađana Janjića danas je fizički nasrnuo učenik vranjske Poljoprivredno veterinarske škole. Incident se dogodio jutros oko deset sati i prema nekim saznanjima profesora su od pobesnelog đaka druge škole odbranili profesori koji su se zatekli na istom spratu, nakon čega su svi učenici udaljeni iz zgrade škole, a ulazna vrata ostala zaključana do dolaska policije.

Primer šesti: 29. 09. 2007. godine - Snežana Radić (39), učiteljica u OŠ "Braća Baruh" na Dorćolu, juče, oko 10 časova, primljena je na Institut za ortopediju "Banjica" zbog višestrukih povreda koje joj je naneo učenik sedmog razreda. Kako kažu lekari Hitne pomoći, učiteljici je povređen skočni zglob i zadobila je kontuziju ruke. Odmah posle lekarske intervencije puštena je kući.

(old_image)

Kako bih vam što je moguće više zgadio ovu temu, navešću i izjavu gore-pomenute učiteljice kako je do napada došlo: - Penjala sam se na sprat kad se trčeći pojavio učenik Đ. D. kao da me je čekao u zasedi. Odmah me je gurnuo, a od pada niz stepenice spasila me je nastavnica koja je bila pored mene. Međutim, učenik je odgurnuo i koleginicu, a mene uhvatio za revere, podigao i bacio na desnu stranu. I treću koleginicu je odgurnuo, a mene zatim bacio na radijator, gde sam i zadobila povredu ruke i butine. Pala sam, a on me je još dva puta šutnuo u koleno i rebra. Bila sam polusvesna i čula sam direktora i druge koji su me spasili daljih batina.

Šta je bilo? Smučilo vam se? Setili ste se dana kada ste i vi bili đaci i kada ste voleli svoje učitelje i profesore? Setili ste se kako su učitelji i profesori bili AUTORITET za vas? Mislili ste da se ovakve stvari dešavaju samo u Americi? Gospodo roditelji, nasilje nad svojim učiteljima i profesorima rade i naša deca, u manjem ili većem obliku ali rade svi, a za njihovo ponašanje i vaspitanje smo odgovorni mi-njihovi roditelji.

Kako zaštititi profesore? E pa, na divnom smo putu da to uradimo... Novijim i novijim zakonima đacima se daju veća i veća prava, oni su beli medvedi a profesori su potrošna roba. Umesto da se uloga prosvetnog radnika i pedagoga ojača i zaštiti, učenici su zaduženi da ocenjuju njihov rad.

Da li znate da po jednoj odredbi zakona profesor NE SME učenika da udalji sa časa zbog nediscipline, jer mu time uskraćuje NJEGOVA USTAVNA PRAVA NA OBRAZOVANJE! Vidi ku..ca! A šta da radi ako od budale ne može da drži čas, da klekne da ga zamoli da se smiri? Da zauzme zen-pozu i glumi da ga ne vidi? Da izađe iz učionice kroz vrata ili kroz prozor? Da ga izvede na tablu i pita ni to ne sme, NIJE VASPITNO! Ma šta mi kažete... Šta god da uradi, profesor(ka) će popiti u najmanju ruku inspekciju ili opomenu pred otkaz. A taj majmun zbog koga se to dešava (može da bude i majmunica jer se dešava da su devojčice gore od dečaka), može da uživa jer u najgorem slučaju dobija UKOR BEZ SMANJIVANJA OCENE IZ VLADANJA (za prvi prekršaj), a do izbacivanja iz škole je put dalek kao do Sidneja.

Poniženi u svakom obliku, mentalno, moralno i finansijski, današnji profesori su veoma daleko od šešira profesora Vujića. Taj film je bajka, davno prošlo vreme, muzej voštanih figura za današnje đake. Zar to nije sramota?

Šta uraditi? Naravno ništa, jer šta god radio čovek može ispasti smešan. A kad će se i ovaj problem početi rešavati? Počeće da se rešava kad se desi ono najgore, kad se desi ubistvo. Mislite da lažem? Šta se u zadnjih par meseci dešava u Americi – učenici sa pištoljima i puškama pomahnitalo pucaju i prave krvave pirove po svojim školama. Surovo pišem, ali realno – i u Srbiji problemi dolaze na red za rešavanje kad padne krv, a ovo do sada je samo bilo curenje u sitnom mlazu. Žalosno ali istinito.

Pogledajte još