Ta, skupa, neodoljiva ljubav

Šaljivo komentarišućisliku para na kojoj poziraju vremešni biznismen i rasna plavuša jedan pisac je prokomentarisao – „Lepota se najbolje slaže sa parama, tako je oduvek bilo“. Objašnjenja za popularnu „tajnu vezu“ između manekenki i uspešnih ljudi u širokom luku od direktora moćnih korporacija do najtraženijih sportista nema mnogo. Većina će, dok lista popularne magazine prepune slika ovakvih parova,jednostavno odmahnuti rukom i reći da je to tako jer „ona voli pare“. Međutim, pitanje je šta su njegovi motivi, odnosno, koji je njegov interes u ovoj „razmeni dobara“.

Jezik statusnih simbola

Savremeno društvo najbolje funkcioniše putem razmene znakova, štou ovom slučaju znači, razumevanje na osnovu statusnih simnola. Tu reči više nisu potrebne. Logika kapitala je neumoljiva, a samim tim i vrlo precizna. Za savremenog muškarca koji svoje (samo)ostvarenje vidi isključivo kroz zavidnu finansijsku poziciju, što je i najčešće značenje današnje upotrebe reči „uspešan“, sve ima svoju cenu. Ukoiliko je cena veća, veći je i izazov. A kada konačno pobedi na aukciji, plen, tj.kupljeni „predmet“ postaje više od korisne ili željene stvari, on je nedvosmisleni simbol moći svog posednika.U tom kontesktu, lepotica dugih nogu, popularna manekenka ili zvezda u usponu, o čijoj lepoti pišu glosi magazini, svakako je poželjna meta. Borba za njenu naklonost počinje, ali ne na klasičan, romantizovan način. Ta vrsta osvajanja je više poput efektne, vešte prezentacije onog što zaintersovani poseduje , dakle čitav jedan svet predmeta koji govori o stanju na njegovoj zlatnoj kartici koja će uskoro i njoj postati dostupna.

Imidž uspeha

Komentarišući logiku savremene sponzoruše profesor Zorica Tomić piše – "Sponzoruša je rukovodjena logikom "mala bara puna krokodila". Ona je trgovački ekspert, a posebno u društvima u tranziciji, ona je hodajuća manekenka kapitala, promoterka nove ravnodušnosti. Kao pravi agent tranzicije, ona uteruje strah u kosti gde god da se pojavi. Ako je ljubav kapitulirala pred prometnom vrednošću, onda ono što danas plaši normalne devojke i mladiće nije strah od neuspeha, već strah od kapitala koji preti da ih slomi iznutra.” Za nju ovaj “jezik moći” nije nikakav problem, naprotiv ona ga savršemo razume. Ali, vratimo se muškom aspektu priče. Zadobijajući njenu naklonost, muškarac zapravo dolazi do još jednog, veoma vrednog statusnog simbola. Odabrana lepša polovina naglašava njegov imidž uspeha, ona je još jedan dragulj u vrednoj kolekciji koja govori u ime svog vlasnika. Sledeći korak je medijska prezentacija koja podrazumeva konstantni monitoring uspešnog para. To prija egu glavnih protogonista (jer svet medija sve više postaje dominatna realnost), a s druge strane beskrajno zabavlja neumorne konzumente štampe i televizije, bez obzira na to kakvu emociju kod njih proizvodi: gnev, sanjarenje, znatiželju, oduševljenje. Sve u svemu, rekacija je najvažnija stvar jer ona omogućava besprekorno funkcionisanje medijske industrije.

San svake manekenke

U međuvremenu, devojke koje su uspele u tome da ostvare “san svake manekenke”, zahvaljujći, poslovično “dobroj saradnji” sa medijima prave sledeće važne korake. One obično postaju trenseterke, vlasnice modnih linija, tv zvezde, zaštitna lica, aktivistkinje humanitarnih projekata. Uživajući u finansijkoj podršci supruga, mogu da budu šta god požele, a obično žele mnogo. Njegov novac je njen put ka stvaranju novog imidža koji je odabrala. Prisećajući se romana “Portet jedne ledi” Hnerija Džejmsa, sećam se njegove glavne junakinje Izabele Arčer koja odbija svog bogatog prosca lorda Vorbertona baš zato da ne bi bila obeležena onim što on poseduje. Savremene žene u jednoj epohi spektakla kakva je naša nemaju problem da zauzmu status poput Ming vaze u kolekciji svog supruga. A on je u svakom trenutku spreman da plati razumnu cenu za to.

Pogledajte još