Pesme koje smatramo izvornim, a zapravo imaju kompozitora (VIDEO)
Pesma "Dimitrijo, sine Mitre" nije narodna melodija iako bi se mnogi zakleli da jeste. Ovu pesmu, koju je nezaboravno interpretirala Vasilija Radojčić, napisala je čuvena vranjska pesmopojka Stana Avramović Karaminge. Sudbinu sina koga majka grdi jer ga žena vara, opevala je još 1919. godine i sve do 1969. je dopisivala, a mnogo toga i nije pomenula, jer "sve neje za pesmu".
Ni "Lela Vranjanka" ne pripada autentičnom folkloru, napisao je kompozitor Dragan Toković pre pola veka, posvetivši je tamošnjoj lepotici Jeleni Đorđević.
Legenda među autorima pesama koje su se u narodu sasvim odomaćile Dragiša Nedović, stvorio je čitav opus pesama za koje bi se neko zakleo da su narodne. Još sredinom tridesetih godina prošlog veka njegov dar i inspiracija toliko su se proželi sa folklornim nasleđem da danas retko ko zna da je ovaj Kragujevčanin napisao "Siromah sam druže", "Stani, stani, Ibar vodo", "Obraše se vinogradi dole kraj Topole", "Lepe li su nano Gružanke devojke", "Na Moravi vodenica stara", "Jesen prođe ja se ne oženih", "Ajd' idemo Rado"... Boemskog duha, Nedović je do smrti 1966. obilazio razne krajeve Jugoslavije i svuda ostavljao pesme za nezaborav. U Bosni "U lijepom starom gradu Višegradu", "Iz Bosne se jedna pjesma čuje", "Bosanske me pjesme zaniješe", "Prođoh Bosnom kroz gradove", a u Dalmaciji "O lipa ti neznanko", "O brodiću beli", "Mare, Mare, srićo moja", poznatiju kao "Kad si bila mala Mare".
Sa više od 100 pesama pisanih u duhu izvornog melosa, Šumadiju je zadužio tekstopisac i kompozitor Obren Pjevović iz Mrčajevaca, čiji su hitovi "Sa Rudnika i Avale", "Duga li je Jelica planina", "Odakle si sele, devojano mlada", "Ej, da mi je...". Jedan od najproduktivnijih, sa 2.500 pesama, sigurno je Milutin Popović Zahar, čiji su "Vidovdan", "Svilen konac", "Ivanova korita"Plodan je bio i Petar Tanasijević, među čijih 1.200 melodija su i "Jutros mi je ruža procvetala" i "Od izvora dva putića" (hit koji je lansirao Lepu Lukić, a za koga je tekst, navodno, napisao Živorad - Žika Minović, kasniji direktor "Politike").
Procvat novokomponovane pesme nastupio je šezdesetih i sedamdesetih godina, ali joj vrata radija i tada već televizije, u početku nisu bila širom otvorena. Tadašnji urednici nisu verovali u njihovu trajnost i vrednost, neke smatrali i skrnavljenjem folklornog blaga. Prema kasnijem svedočenju, upravo Petra Tanasijevića, za obrt je bio zaslužan - Ivo Andrić! Književniku se, kako je jednom ispričao Tanasijević, dopala njegova pesma "Vremena su prošla stara", pa je jednom od urednika Radio Beograda rekao: "Sve je više autora koji prave lepe narodne pesme, slikaju današnji život, a tako i treba, jer prošla su stara vremena, pa pustite ljude da pevaju o novom vremenu i običajima..."
U vreme Jugoslavije novokomponovana muzika nije bila direktno pod uticajem važeće kulturne politike, koja je tada bila jasno profilisana, za razliku od perioda koje će potom doći.
Poznati džez muzičar i dirigent "Big benda" Radio televizije Beograd, Zvonimir Skerl, komponovao je velike hitove Tome Zdravkovića "Dotako sam dno života" i "Za Ljiljanu". Kao autori "narodnjaka" u kasnijim decenijama, javno, a nekada i tajno, pojavljivali su se i muzičari, ne samo iz džez, šlagerskog, već i iz rokerskog miljea. Potpisivali su ih i Bora Đorđević i Oliver Mandić.