Heptatis C - Nema vidljive simptome a lako se prenosi

Mada se o hepatitisu B i C vrlo često govori kao oboljenju koje je lako dobiti, većina ne obraća pažnju na upozorenja o njegovom lakom prenošenju. Mnogi ih imaju, a da to i ne znaju, jer ih “lako” nose i nemaju vidljive simptome. S obzirom na to da se oba virusa prenose putem zaražene krvi, seksualnim putem, tetovažom, pedikirom, manikirom, mogućnost inficiranja je velika. Retko ovi virusi mogu da se prenesu i vertikalnim putem, odnosno sa inficirane majke na dete tokom porođaja.

Ističući da je za prenos virusa B dovoljno minimalnih 0,00004 mililitara inficirane krvi, infektolog prof. dr Dragan Delić iz Instituta za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije kaže:

"Virus B je izuzetno lako prenosiv, a vrlo je otporan, pa dugo opstaje u spoljnjoj sredini. Posle akutnog hepatitisa B pet do deset odsto bolesnika ne uspeva da eliminiše virus, odnosno on se i dalje razmnožava u jetri uzrokujući hronično zapaljenje, odnosno hronični virusni hepatitis B. Većina bolesnika nema simptome, a i ako se oni jave veoma su nekarakteristični. Obično se javlja malaksalost i slabiji apetit, muka sa gađenjem na hranu, povraćanje, tamna mokraća i svetla stolica, žutilo beonjača i kože... Posle više godina, u proseku posle dve decenije, oko 30 odsto bolesnika razvija cirozu jetre sa mogućnošću dalje progresije bolesti ka insuficijenciji, odnosno slabljenju svih funkcija jetre i razvoju tumora. U svetu sa hepatitisom B živi oko 400 miliona ljudi, dok u u Srbiji ovu hroničnu virusnu infekciju ima oko dva odsto populacije, a da to većina i ne zna. "

VAKCINA

Protiv hepatitisa B postoji odlična vakcina dobijena genetskim inžinjeringom. Sa tom vakcinom u organizam se ubacuje antigen omotača virusa, na koji organizam stvara antitela i otpornost. Od 2002. godine ova vakcina po zakonu se daje svim bebama, a od pre dve godine i deci od 11. do 15. godine, kako bi se zaštitila pre nego što stupe u seksualne odnose. Ustanovljeno je da je od stotinu inficiranih polovina virus dobila upravo seksualnim putem. Zaštitom su obuhvaćeni i svi dijabetičari, bolesnici na dijalizi, zdravstevni radnici koji rade na kritičnim mestima... Nažalost, protiv hepatitisa C vakcina ne postoji, upravo zato što virus mutira.

A hepatitis C?

"Ovaj virus odgovoran je za brojne kliničke manifestacije bolesti na mnogim organima i tkivima, ali najčešće izaziva akutno i hronično oštećenje jetre. Oko 80 odsto inficiranih nema nikakve simptome, već bolest "preleži na nogama". Preostalih 20 odsto oseća muku, gađenje, povraćanje, ima slab apetit, tamnu mokraću, žute beonjače, što je uglavnom i razlog da se obrate lekaru. Međutim, bez obzira na lečenje, od 60 do 90 odsto inficiranih, u organizmu doživotno zadržava virus hepatitisa C, u vidu hronične infekcije. Objašnjenje je to što virus ima osobinu brzih i brojnih promena, odnosno mutacija, što mu omogućava izbegavanje imunskog odgovora domaćina. U svakom slučaju, u svetu virus C nosi 170 miliona ljudi, ili tri odsto populacije. U našoj zemlji zaražen je oko jedan odsto stanovništva, s tim što je virusna infekcija dokazana samo kod petine, dok preostali i ne znaju da ovaj virus nose."

Koliko je hroničan oblik hepatitisa C ozbiljna bolest?

"U hroničnom obliku ovaj virus se ne ponaša isto kod svih. Neki imaju takozvano “zdravo nosilaštvo virusa”, gde jetra nije oštećena, dok drugi imaju tek blago oštećenje ovog organa. Ali zato, gotovo trećina ima hepatitis sa tendencijom napredovanja bolesti prema cirozi, i dalje do zloćudnih tumora. Ipak, ciroza ne nastaje odmah, već posle dve do tri decenije od inficiranja virusom C i njegovog ne lečenja. Takođe ni svaka ciroza ne završava tumorom."

A kako se u smislu razvoja bolesti ponaša virus B?

"Virus B u 30 odsto slučajeva ide u cirozu jetre, što predstavlja veoma ozbiljnu bolest. Da se nešto dešava jedino mogu da potvrde virusološki testovi. Prvo upozorenje da se nešto dešava u jetri, jeste prisustvo povišenih transaminaza (enzimi koji učestvuju u metabolizmu aminokiselina i ugljenih hidrata) duže od šest meseci. Nakon toga se postavlja radna dijagnoza o hroničnoj bolesti jetre, gde se tek biopsijom vidi kog stepena je oštećenje. Poslednjih godina traže se i podtipovi virusa B da bi se u potpunosti sagledala ozbiljnost oboljenja i primenila odgovarajuća terapija. Za naše područje su karakteristični slabiji genotip A koji se javlja u 15 odsto slučajeva i genotip D, koji se javlja kod 85 odsto inficiranih i prouzrokuje teži oblik bolesti."

Šta je lek za ove viruse?

"Za inficirane virusom B u svetu postoji sedam izuzetno efikasnih lekova. Od njih su u Srbiji registrovana četiri - rekombinantni, alfa-2, interferon i pegilovani interferon kojim se jača imunološki odgovor organizma prema virusu, kao i antivirusni lekovi “lamivudin” i "tenofovir" sa kojima se prekida razmnožavanje virusa. Kod virusa hepatitisa C je druga priča, jer sa postojećom terapijom (pegilovani interferon sa ribavirinom) možemo kod većine bolesnika da ostvarimo eliminaciju virusa iz krvi, odnosno da dovedemo do stabilnog virusološkog odgovora. Efikasnost lečenja zavisi od mnogobrojnih faktora, od domaćina, ali i od bioloških osobina virusa. Kada se ona postigne, nije moguća dalja progresija bolesti ka odmakloj cirozi jetre i tumoru. Međutim, ukoliko se na vreme ne krene sa terapijom i razvije se dekompenzovana ciroza jetre, onda je jedini preostali način lečenja transplantacija."

SLABA INFORMISANOST

Čak devet od deset osoba ne zna ništa ili veoma malo o virusnom hepatitisu, a samo 15 procenata zna da je hepatitis glavni uzrok karcinoma jetre, pokazuje međunarodno istraživanje koje je obuhvatilo pet hiljada ispitanika iz Rusije, Španije, Turske i Velike Britanije, saopštilo je Udruženje za pomoć obolelima od hroničnih virusnih hepatitisa - HRONOS.

Iako je karcinom jetre šesti najučestaliji oblik zloćudnog tumora i treći najčešći uzrok smrtnosti u svetu, rezultati istraživanja zabrinjavajući su jer se pokazalo da većina ispitanika nema svest o tome da li je bila izložena riziku od infekcija, i shodno tome nema potrebu da se testira.

"Istraživanje jasno potkrepljuje potrebu da vlade zemalja u Evropi sačine nacionalne strategije koje bi rešavale ovaj problem, jer informisanjem javnosti postoji šansa da se preventivno deluje na nepotrebni razvoj karcinoma jetre i shodno tome smanji smrtnost", tvrdi Čarls Gor, predsednik Svetske hepatitis alijanse.

KAFA I HEPATITIS C

Redovno ispijanje kafe u priličnoj meri povećava efikasnost lečenja virusnog hepatitisa C kod pacijenata sa progresivnim vidom bolesti, tvrde američki stručnjaci, predvođeni dr Nilom Fridmanom iz Nacionalnog instituta za kancer. Po njegovim rečima, otkriveno je da konzumiranje kafe smanjuje nivo enzima jetre, koji se, inače, značajno povećavaju kod zapaljenja ovog organa.

„Mi smo otkrili vezu između unosa kafe i koncentracije virusa u krvi, nezavisno od delovanja drugih faktora. Otkrili smo i da kafa usporava progresiju bolesti i smanjuje pojavu karcinoma jetre kod obolelih od virusnog hepatitisa C. Međutim, to ipak nije dovoljno da bi se reklo da je kafa apsolutno delotvorna protiv virusa C. Za konačno mišljenje neophodna su dodatna istraživanja o ishodu obolelih od ove ozbiljne bolesti“, naglašava dr Fridman, ističući da je do sada istraživanjem obuhvaćeno 885 bolesnika sa virusnim hepatitisom C, lečenih, inače, na standardan način, odnosno „ribavirinom“ i „peginterferonom“.

Izvor: Novosti

Pogledajte još