Branko Ćopić

Neizaobilazan u svakoj školskoj lektiri, Branko Ćopić je i sada, skoro trideset godina nakon smrti, jedan od omiljenih književnika na prostoru bivše Jugoslavije. Svi smo čitali njegove knjige Magareće godine, Bašta sljezove boje, Orlovi rano lete, no ipak, Ježeva kućica za mnoge je na prvom mestu. Razlog je taj što se radi o poemi namijenjenoj najmlađem uzrastu i jednoj od prvih lektira sa kojima se susreću osnovci.

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.