Univerzijada u Zagrebu 1987 - Neprevaziđeni sportski zanos!

Učesnici: 121 zemlja sa 5573 učesnika (3904 sportista i 1669 pratilaca). Bilo je to desetak dana neprevaziđenog sportskog zanosa koji je omamio Zagrepčane i njihove mnogobrojne goste...

Iako je bilo nekih strahovanja da publika neće izdržati celo vreme višesatne priredbe bodreći izvođače, to je, kako se spektakl primicao kraju - demantovano. Pljeskalo se neprekidno, a to nije bilo lako. Trebalo je imati snage i pljeskati gotovo celi sat, koliko je trajao mimohod sportaša iz 127 zemalja. Gledajući kurtoazno, valjalo je zapljeskati najmanje 127 puta, ne računajući dodatne aplauze koje su izmamile neke ekipe zahvaljujući svojoj brojnosti i originalnom ponašanju za mimohoda.

Jugoslavija je imala 332 predstavnika u 8 disciplina (atletika, košarka, odbojka, vaterpolo, kajak, veslanje, tenis, plivanje) i na kraju osvojila 19 medalja (7 zlatnih, 7 srebrnih, 5 bronzanih).

Svi su bili dobro raspoloženi, i sportisti i izvođači i publika, pa nisu pretjerani komentari koji su se mogfi čuti u gledalištu: »Veličanstveno! To Zagreb i Jugoslavija još nisu vidjeli!« No - ni svet, dodali su oni koji su prisustvovali takvim ili sličnim sportskim manifestacijama u svetu. Jer dosad nije bilo otvaranja ni jednog takvog događaja u kojemu bi učestvovalo osamnaest hiljada učesnika. Brojem zemalja-učesnica Univerzijada u Zagrebu oborila je sve dosadašnje rekorde velikih sportskih takmičenja.

Nisu srušeni samo rekordi nego i blokovske i druge podvojenosti. To se najbolje moglo videti ispod tribina u očekivanju svečanog mimohoda. Stotine i stotine mladih ljudi svih nacionalnosti i rasa družile su se bez predrasuda, bez obzira na odnose između njihovih zemalja. Uz škljocanje foto-aparata i zujanje kamera sklapana su brojna poznanstva, sad već i prijateljstva. Naime, upoznavanja su najčešće počinjala zajedničkim fotografijama za budućnost: u tome su prednjačili Japanci a i Amerikanci, čija je ekipa bila najbrojnija na Univerzijadi. A oni su između ostalog zahvaljujući i tome, zajedno s Jugoslavenima, izmamili i najveći pljesak od gledališta.

Tapšalo se i izvođačima programa. Kako reče jedan stariji posetilac Dinamova stadiona, u trideset i više godina, koliko on dolazi na to igralište, nikad se toliko nije tapšalo.

No ne treba zaboraviti da na stadionu ne bi vladala takva usijana atmosfera da nisu »igrale« izvanredno pripremljene ekipe. Kako reče direktor Sektora za kulturu Univerzijade Duško Ljuština, koji je pripremao i svečano otvaranje Univerzijade 87, radovi samo za tu večer trajali su gotovo godinu i po.

Ceo tekst

Pogledajte još