U Kliničkom centru Srbije ugradili veštačko srce

Kada su zbog slabosti srca počeli da joj otkazuju i drugi organi, za Milevu Lukić (54) iz Vrnjačke Banje postojala je samo jedna šansa - ugradnja mehaničke srčane pumpe. Ali trebalo je dobiti bitku sa vremenom. U petak po podne ona je hitno iz kragujevačkog kliničkog centra prebačena u Klinički centar Srbije. Odmah su počela ispitivanja i trka da se nabavi „veštačko srce“.

Stiglo je iz Slovenije. U subotu, oko 19 sati, posle petočasovne operacije, lekari su iz sale na kardiohirurgiji izašli umorni, ali s nadom da su spasli jedan život. Satima, skoro cele noći, trajalo je postoperativno praćenje.

Lekari još ne mogu da odahnu. Prvi dani posle operacije su kritični, ali svi parametri pokazuju da je stanje sada stabilno. Mileva otvara oči i rukom daje znak da sve čuje i razume, samo zbog cevčice u ustima kojom je povezana na veštačka pluća ne može da govori.

Za profesora Miljka Ristića, direktora KCS, Svetozara Putnika i Mladena Kočicu, takođe kardiohirurge, koji su je operisali, to su dobri signali, jer pokazuju da joj je svest očuvana, iako je mozak zbog izuzetno slabog dotoka krvi bio pod velikim opterećenjem.

"Ovo je peti put da ugrađujemo mehaničku srčanu pumpu, ali nijedan slučaj dosad nije bio ovako komplikovan", priča za „Novosti“ profesor dr Miljko Ristić.

Nedelja je, rano ujutru, a najveći deo ekipe je na okupu. Doktorka Nataša Kovačević, načelnik Odeljenja anesteziologije i reanimacije, na klinici je još od petka. Bila je dežurna kada je pacijentkinja dovezena iz Kragujevca i ostala da radi. U Hrvatskoj je nedavno jedan hirurg napustio operaciju - isteklo mu radno vreme. Ovde niko ne pita ni kada će kući, ni da li će mu prekovremeni sati biti plaćeni.

"Za ovakve zahvate, pogotovo u našim uslovima, potreban je veliki entuzijazam. Najlakše je reći: ne možemo, nema opreme, ali ovde na kardiohirurgiji ne tražimo izgovore, nego način da nešto uradimo i kada to izgleda nemoguće", kaže profesor Ristić.

Ristić: Presađivaćemo i pluća

Miljko Ristić očekuje da će u naredna tri meseca, čim se pojavi odgovarajući donor, u KCS biti urađena i prva transplantacija pluća u Srbiji: - U ponedeljak imamo sastanak sa pulmolozima Instituta za majku i dete „Dr Vukan Čupić“, jer nam je za ovakav zahvat potrebna i njihova pomoć. Kandidati za transplantaciju su mladi stariji od 16 godina sa fibrozom i fibrocističnim promenama na plućima. Transplantacijom srca smo dokazali da možemo da radimo i najkomplikovanije zahvate, iako to nije čak ni tehnički lako organizovati, jer zahtevaju učešće oko 200 ljudi, od transportnih radnika do hirurga.

Od Mileve Lukić mnogi bi, verovatno, „digli ruke“. Dovezena je maltene bez pulsa. Na lekove nije reagovala, i bubrezi, jetra, pluća su popuštali. U magacinu je bila jedna mehanička srčana pumpa, ali po medicinskom protokolu, operacija ne može da počne dok se ne nabavi rezervna, jer može da dođe do mehaničkog kvara.

"Pacijentkinja je bila kod nas na spisku za ugradnju srčane pumpe, ali u stabilnom stanju pa je puštena kući. Njeno zdravlje se, međutim, drastično pogoršalo i ovde je iz Kliničkog centra u Kragujevcu primljena životno ugrožena. U noći između petka i subote uradili smo dodatne analize. Poreklo njene srčane insuficijencije (slabosti) je virusna upala srčanog mišića, a problem je što kod terminalne srčane slabosti, znači u poodmakloj fazi, otkazuju i drugi organi: slab je pritisak u jetri, bubrezima, mozgu, pa je pored popuštanja srca ušla u fazu da su i bubrezi, jetra i pluća ekstremno oštećeni. Ugradnjom pumpe smo rešili problem sa slabim srcem i sada se borimo da se popravi i funkcija drugih organa", objašnjava profesor Ristić.

Ovakve operacije ne mogu da se rade u svakoj bolnici, jer podrazumevaju angažovanje velikog broja stručnjaka najrazličitijih profila, a moguće su i ozbiljne komplikacije. Pacijenti sa oštećenom jetrom dosta krvare, i bez hepatologa su i kardiohirurzi nemoćni. Ne može da se radi ni bez iskusnih hematologa, pa je mišljenje profesora Ive Elezovića i dr Darka Antića, koji su takođe u subotu bili pozvani na kozilijum, bilo presudno da se kardiohirurzi odluče da operišu Milevu.

"Na spisku za ugradnju mehaničke srčane pumpe imali smo 11 pacijenata, petoro smo operisali, jedan je, nažalost, preminuo, a pored ovih petoro već ispitanih sigurno ima bar još toliko kandidata za intervenciju. Nama je, međutim, odobrena nabavka samo četiri pumpe. To je naša stvarnost. Novca nema, a jedna pumpa košta oko 80.000 evra",
priča Ristić.

Sa mehaničkom srčanom pumpom u svetu živi oko 20.000 pacijenata. Iako su one konstruisane sa namenom da se premosti vreme do pojave odgovarajućeg donora i transplantacije, u međuvremenu se ispostavilo da umesto slabog srca mogu da kucaju godinama.

"Pacijentkinja Mileva Lukić, ako sve bude u redu, možda, ima šansu da se njen srčani mišić oporavi, pošto je upala virusna. U tom slučaju bi se izvadila pumpa i ona bi nastavila da živi sa svojim srcem. Ona je jedan od retkih kandidata kod kojih pumpa može da bude samo privremena pomoć srcu. Ako se mišić ne oporavi, sledeći korak je transplantacija srca", kaže on.

U KCS, gde je 21. septembra, posle punih 14 godina pauze u Srbiji, urađena prva transplantacija srca, poslednji put srce je presađeno 30. decembra prošle godine. Od tada nije bilo nijednog potencijalnog donora, a srce u bolničkim krevetima čeka četvoro pacijenata.

Izvor: Večernje novosti

Foto: Jovan Nedeljkov

Pogledajte još