Dirljiv oproštaj policajca od vernog partnera - nemačkog ovčara

Policajac Krtistofer Koušija došao je, tokom devet godina rada i druženja sa nemačkim ovčarom, do zaključka da je on njegov naiskreniji prijatelj.

“Svakog jutra kada bih otvorio boks skočio bi na mene, zagrlio me šapama oko struka i pošto bismo se pozdravili i pomazili, pojurio bi uz stepenice i otvorio vrata, spreman za posao”, napisao je Koušija, nedaleko od mesta gde će Dante biti uspavan.

“Sve je počelo jednog dana kad sam vodio Dantea u boks. Iznenada je pao, na mene kao kamen, izgubio je kontrolu nad sopstvenim telom”,
piše Kris.

Analize su pokazale da njegov verni vučjak pati od plućne hipertenzije. Psu je srce bilo uvećano, a zbog smanjenog priliva krvi u mozak, napadi su bili učestali.

“Jedan od tih napada imao je i pre nekoliko dana i ja seo sam na sneg i nežno ga mazio, čekajući da prođe. Kad sam ušao u kuću užasnuo sam se jer sam shvatio da su nas moja supruga i dvoje dece pažljivo posmatrali celu scenu da bi se uverili da je sve u redu."

"Ali, nije bilo u redu, i čim sam se pojavio, supruga i ćerka su zaplakale, znajući šta će se desiti, verovatno i pre nego što budemo spremni na to."

"Sedim ovde i pišem ovo oproštajno pismo na parkingu, par kilometara od našeg krajnjeg odredišta. Drago mi je što je preživeo praznike. Mojoj supruzi je juče bio rođendan. Nisam hteo to da joj uradim; da pamti rođendan kao dan kada smo uspavali Dantea, suze bi joj uvek navirale na oči. Baš kao što se dešava meni dok ovo pišem, sa svakom novom mišlju i sećanjem na mog partnera, svaki pasus donosi novu misao i bol.”

Čak i kada je odveo psa do krajnjeg odredišta, Kristofer nije bio siguran da radi ispravnu stvar. Zato je i zastao pored puta i napisao pismo.

Pišem ovu priču sa suzama u očima, koje mi se slivaju niz obraze”, zabeležio je. “Dante i dalje nekako sedi i gleda me dok pišem o njemu.”

Izvor: Blic

Pogledajte još