Elizabet Tejlor

Foto: Wikipedia/Studio publicity still

Njena karijera je trajala čak šezdeset godina i tokom nje je ostvarila zapažene uloge u filmovima Mesto pod suncem, Mačka na usijanom limenom krovu, Odsjaji u zlatnom oku i Iznenada, prošlog leta, dok se njenim najpoznatijim filmom smatra kultni istorijski spektakl Kleopatra. Za uloge u dramama Baterfild 8 i Ko se boji Virdžinije Vulf? osvojila je Oskar za najbolju glavnu glumicu. Američki filmski institut je uvrstio među najveće glumice dvadesetog veka, i dodelio joj Nagradu za životno delo.

ZANIMLJIVOST: Mnogi su je smatrali najlepšom ženom na svetu, Richard Burton – jedan od njene sedmorice muževa i jedini za koga se udavala dvaputa – jednom prilikom je izjavio – Ima podvaljak, prevelike grudi i zdepaste noge. Teško da bih je opisao kao najlepše stvorenje koje sam ikada video.

Elizabet Tejlor rođena je 27. februara 1932. godine u Londonu. Sa tri godine Elizabet je počela da pohađa časove baleta. Ubrzo nakon početka Drugog svetskog rata roditelji su odlučili da se vrate u Sjedinjene Američke Države, u Los Anđeles, gde su živeli roditelji Elizabetine majke. Prvi film je snimila 1942. godine za studio „Univerzal“. Nakon toga je potpisala ugovor sa studiom „Em-dži-em“, i snimila film „Lesi se vraća kući“ (1943) koji je privukao ogromnu pažnju.

Krajem 1949. Tejlorova je počela snimanje filma Džordža Stivensa „Mesto pod suncem“. Nakon premijere 1951. hvalili su je za odigranu ulogu Anđele Vikers, razmažene bogatašice koja se umešala u vezu između Džordža Istmena (Montgomeri Klift) i njegove siromašne, trudne devojke zaposlene u fabrici Alis Trip (Šeli Vinters). Film je zasnovan na romanu Teodora Drajzera „Američka tragedija“ i dobio je odlične kritike baš kao i mlada Elizabet.

Tejlorova je u to vreme bila veoma nezadovoljna ulogama koje su joj nudili. Želela je da igra glavnu ulogu u filmu „Bosonoga grofica“, ali je MGM nastavio da joj dodeljuje uloge u besmislenim i danas skoro zaboravljenim filmovima.

Posle zahtevnije uloge pored Roka Hadsona i Džejmsa Dina u epu Džordža Stivensa „Div“ (1956), Tejlorova je četiri godine uzastopno bila nominovana za nagradu Američke filmske akademije za najbolju glavnu glumicu i to za filmove „Drvo života“ (1957), „Mačka na usijanom limenom krovu“ (1958), „Iznenada prošlog leta“ (1959) konačno je osvajajući za „Baterfild 8" (1960). Partneri u ovim filmovima su joj bili Montgomeri Klift, Pol Njumen, Ketrin Hepbern i njen suprug Edi Fišer. 1960. Tejlorova je okončala svoj 18-godišnji ugovor sa filmskim studijom MGM, ali se našla na listi 10 najuspešnijih glumaca čiji filmovi zarađuju velike količine novca na bioskopskim blagajnama.

„Kleopatra“ – životna uloga

Godine 1960. Tejlorova je postala najplaćenija glumica tog vremena kada je potpisala ugovor vredan milion dolara da igra naslovnu ulogu u raskošnoj produkciji filma „Kleopatra“ koji je snimao studio „Tventiet-senčeri-foks“, a koji je premijerno prikazan 1963. Tokom snimanja tog filma započela je romansu sa svojim budućim suprugom Ričardom Bartonom, koji je tumačio ulogu Marka Antonija. Njihova romansa je privukla veliku pažnju novinara žute štampe, jer su oboje bili u braku u to vreme. Tejlorova je na kraju dobila 7 miliona dolara za svoju ulogu.

„Ko se boji Virdžinije Vulf?“

Drugu nagradu Američke filmske akademije, takođe za najbolju glavnu glumicu, je osvojila za ulogu Marte u filmu „Ko se boji Virdžinije Vulf“ (1966) igrajući pored svog tadašnjeg supruga Ričarda Bartona. Ovaj film je predstavljao prekretnicu kako za Tejlorovu tako i za Bartona. Elizabet je dobila priliku da stvarno glumi i da oponaša svoju omiljenu dramsku glumicu Vivijen Li, koja je igrala uloge „tragičnih junakinja“.

Tejlorova i Barton su se zajedno pojavili u još 6 filmova tokom te decenije kao što su „Veoma značajne osobe“ (1963), „Doktor Faust“ (1967), „Komedijaši“ (1967), „Bum“ (1968), a snimili si i nekoliko filmova za televiziju.

Tokom 70-ih godina glumi u filmovima „Zi i kompanija“, „Siva sreda“, „Plava ptica“ i „Mala noćna muzika“. Za ulogu u filmu „Hamersmit“ je 1972. osvojila Srebrnog medveda za najbolju glumicu na 22. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu.

Poslednje uloge

Tejlorova je igrala glavnu ulogu u filmu snimljenom po romanu Agate Kristi „Razbijeno ogledalo“ (1980). Godine 1985. je tumačila ulogu filmske trač novinarke Luele Parsons u TV filmu „Pakosnica u zemlji čuda“, pored Džejn Aleksander koja je igrala Hedu Hoper. Tejlorova se pojavila kao gost u mini-seriji „Sever i jug“.

Svoj poslednji bioskopski film „Porodica Kremenko“ je snimila 1994.

Februara 1996. se pojavila u TV seriji „Dadilja“ tumačeći sebe, a zvezda serije Fren je identifikuje sa prijateljem koristeći prezimena svih njenih muževa, navodeći da će se sastati sa Elizabet Tejlor-Hilton-Vajlding-Tod-Fišer-Barton-Barton-Vorner-Fortenski.

Godine 2001. igrala je agenta u TV filmu „Ove stare dame“. Pojavila se u brojnim TV serijama, uključujući sapunice „Opšta bolnica“ i „Sva moja deca“ kao i u crtanoj seriji „Simpsonovi“ - jednom tumačeći sebe, a drugi put kao glas Megi Simpson izgovorivši jednu reč „Tata“.

Tejlorova je takođe glumila u pozorištu, igrajući prvi put na Brodveju i na Vest Endu 1982. u obnovljenoj verziji predstave Lilijan Helman „Male lisice“. Zatim je učestvovala u produkciji Noela Kauarda „Privatni životi“ (1983) u kojoj je igrala glavnu ulogu pored svog bivšeg supruga Ričarda Bartona.

Početkom 80-tih godina Tejlorova se preselila na Bel Er, u Los Anđelesu gde je živela do smrti. Takođe je posedovala kuće u Palm Springsu, Londonu i na Havajima.

Marta 2003. Tejlorova je odbila da prisustvuje 75-oj ceremoniji dodele nagrada Američke filmske akademije zbog svog protivljenja ratu u Iraku.

Izdanje časopisa „Intervju“ iz februara 2007. je u potpunosti bilo posvećeno Tejlorovoj slaveći njen život, karijeru i predstojeći 75-ti rođendan.

1. decembra 2007. Tejlorova je ponovo glumila u pozorištu pojavivši se pored Džejmsa Erl Džonsa u dobrotvornom izvođenju komada A. R. Garnija „Ljubavna pisma“. Cilj ovog događaja je bilo skupljanje milion dolara za Fondaciju Elizabet Tejlor u borbi protiv side. Karte za predstavu su koštale 2 500 dolara, a prisustvovalo je preko 500 ljudi.

Sa Majklom Vildingom ima dva sina (Majkla Hauarda Vildinga i Kristofera Edvarda Vildinga), sa Todom ima kćerku Elizabet Frensis Tod. Godine 1964, započela je proces usvajanja devojčice sa Fišerom, koju je kasnije usvojio Ričard Barton (Marija Barton). Godine 1971, po prvi je put postala baka.

— Los Anđeles, 23. mart 2011) je bila englesko-američka glumica.

Pogledajte još