Roditelji Tijane Jurić: Govorili smo joj da će biti poznata, ni slutili nismo da će to biti ovako!

Obožavala je život, svoju Sašku i bezbroj drugarica i drugara, i u Subotici u kojoj živimo, i u Bajmoku u koji je, kod bake Dane i deke Mileta, dolazila svakog leta, volela je i niz drugih stvari, ali najviše muziku. U osnovnoj školi koju je završila u maju, bila je vukovac i mogla je da bira, ali se nije kolebala. Odlučila se za srednju muzičku školu, u kojoj je trebalo da pohađa dva smera, etno-pevanje i violončelo. Trebalo...

Neizrecivim bolom, ionako stišan glas Mirjane Jurić, majke 15-godišnje Tijane Jurić koja je, u petak, sahranjena na Pravoslavnom groblju u Subotici, ovde se sasvim prekida. Rukom, ne bi li smirila i njeno drhtanje i jecaje supruga Igora, čvrsto steže njegovu ruku. I, smogavši još komadić snage, kratko dodaje:

- Uvek sam joj, dok mi je srce poigravalo od radosti, govorila: Sine, ti ćeš jednom biti poznata, ne samo kod nas. Nisam, tada, mogla ni da naslutim da će postati poznata na ovako strašan način.

I tu se bolni monolog prekida. Čak ni geni koji u Lici, odakle su poreklom Mirjana i njeni roditelji, i same ljude, i žene, u susretu i sa najstrašnijim nevoljama pretvaraju u kamen, ne mogu da vrate glas, spoje misao, artikulišu reči... Umesto njih suze, suze i samo suze.

Mirjana i Igor su vršnjaci. Svakom je po 41 godina. I zajedno su, praktično, celog života. U osnovnu školu u Bajmok, gde je ona rođena i odrastala, on je putovao iz obližnjeg Mišićeva. Najpre dečje simpatije, pa onda mladalačka ljubav, pa zabavljanje, pa brak i, najzad, dva najsjanija bisera - kćeri Saška i Tijana.

- Znamo mi da to svako misli za svoje dete, ali je naša Tijana zaista bila anđeo - nastavlja Igor bolnu ispovest o ljubavi, sreći i strašnoj nesreći. - Sada je ona, verujemo, svetica koja će nas, za ljudsku zlobu i surovost sa nedodirljivih visina na kojima sigurno jeste, spasti. Drugo ništa ne može da nas spase.

Igor je, svojevremeno, bio golman subotičkog Spartaka, a potom godinu dana trener golmana švajcarskog Ciriha i pet godina belgijskog Brisela, gde ga je i zatekla vest o Tijaninom nestanku. Otuda u njemu i visok stepen samokontrole i sposobnost komunikacije sa medijima u šta je, tokom 13 strašnih dana potrage za Tijanom, javnost mogla da se uveri. Kada, međutim, ostane sam sa sobom, sve se to, poput stakla, lomi u najsitnije komadiće.

- Da, najstrašnije je kada Saška, Mirjana i ja ostanemo sami, a pitanje kako živeti dalje nameće se samo od sebe. A, odgovora nema... - potvrđuje, glasom bez nade.

Kad se, neizbežno, suoče sa mišlju o monstrumu koji je, bestijalno, prekratio Tijanin život i razorio njihov svet sreće, već izgovoreno pitanje da li je reč o čoveku ili o zveri se, dodaje, takođe nameće samo od sebe. Odgovor i tu izostaje, ali ne i ljudska, roditeljska, uzvišena želja.

- Samo da ničije dete, nikada, nigde, ne nastrada ovako.

Saška, Mirjana i Igor su, inače, tokom potrage za Tijanom, smogli snage da beleže sve pozive dobrih ljudi, a bilo ih je, vele, na hiljade, pa imena novinara i medija koji su, vođeni profesionalnom savešću i ljudskim saosećanjem, bili uz njih, organizacija i institucija koje su im pružale podršku i nudile pomoć... Verovali su da će se Tijana, ipak, vratiti živa i da će ih, tada, sve, okupiti u Bajmoku, da, onako kako su delili strepnju i neizvesnost, podele i radost.

- To mi je bila i prva misao kada me je, u noći između srede i četvrtka, tačno dva minuta iza ponoći, nazvao Vojin Kojić, načelnik u PU Subotica i pitao da li sam kod kuće - kaže Igor. - Kada sam mu to potvrdio, rekao mi je da ne idemo nigde, jer će za nekoliko minuta doći kod nas.

U tom trenutku je, kaže, bio siguran da se sve dobro završilo i da će svoju devojčicu, uskoro, ponovo videti, živu. Izašao je na ulicu, a onda, mahinalno, pogledao kako je obučen.

- Nema smisla da u ovoj staroj, crnoj majici čekam svoje dete, pomislio sam i vratio se u kuću da obučem novu košulju - opisuje trenutke neposredno pred najstrašnije saznanje u svom životu. - Kad sam ponovo izašao, kući su se već približila tri automobila i jedno vozilo Hitne pomoći. Iz njega će sada izaći Tijana, pomislio sam. Verovatno su je oni koji su je oteli povredili, pa je odmah medicinski zbrinuta.

Nije, međutim, bilo tako. Strašnu istinu mu je, minut docnije, saopštio načelnik Kojić.

- Prišao mi je, i sam duboko potresen, i izgovorio rečenicu koju nikaka, nikada u životu neću zaboraviti: „Igore, našli smo je, ali ne onako kako si ti želeo“. Nijedna reč više nije bila potrebna. Naš svet se, u tom trenutku, srušio. Da li će se, ikada, i kako, ponovo uspraviti zaista ne znamo.

Izvor: Novosti

MUZIKA U GENIMA
Tijana je bila predoređena da se bavi muzikom: Igorov pokojni otac Stanko je, godinama, bio član najpoznatijih subotičkih tamburaških orkestara, a Mirjanin rođeni brat Milan Batinić je poznati crkveni pojac. - Deda Stanko je bio izuzetno ponosan na njen dar - veli Igor. - S druge strane, za ujaka je bila veoma vezana i često je s njim vežbala pevanje, uključujući i pripreme za prijemni ispit za muzičku školu, u koju je trebalo da krene u septembru.
Pogledajte još