Muzičko-vizuelni spektakl "Beyond zero/1914... i dalje" u izvođenju Kronos kvarteta

Posle nastupa na Berkli univerzitetu i na Edinburškom festivalu Kronos kvartet izaći će pred srpsku publiku programom koji predstavlja fascinantan spoj muzike i dokumentarnih snimaka iz Velikog rata koje savremena publika nije imala prilike da vidi. Simbolično, svetska turneja počinje na mestu gde je razaranje i uništavanje svetskih razmera i počelo, u Beogradu. Beogradska publika će tako, pre mnogih drugih svetskih gradova, biti u prilici da vidi ovaj multimedijalni dogadjaj. Premijera u njujorškom Karnegi holu planirana je za mart 2015. godine.

Prvi deo programa čine muzička dela kompozitora iz perioda Velikog rata, poput Ravela, Stravinskog i Rahmanjinova, dok je drugi deo dogadjaja posvećen originalnoj muzici koju je posebno za ovu priliku komponovala Aleksandra Vrebalov. Svoju inspiraciju, autorka je našla u anti-ratnim pisanim radovima, muzici i umetničkim delima koja su nastala tokom i neposredno po završetku Prvog svetskog rata, uključujući, na primer, stvaralaštvo Vilfreda Ovena i Zigfrida Sasona, muziku Debisija i Satija i Dadaistički pokret. Sastavni deo dela su dokumentarni zapisi iz raznih ratova – od Govora o lojalnosti Džejmsa Votsona Žerara, ambasadora SAD-a u Nemačkoj tokom Prvog svetskog rata, preko zastrašujuće hladnog zvuka sirena koje su najavljivale vazdušne napade na London u Drugom svetskom ratu, do vojnih komandi srpskih i bosanskih trupa tokom sukoba koji je doveo do brutalnog raspada Jugoslavije 90-ih godina prošlog veka.

Namera mi je bila da ove istorijske zapise o ratu postavim nasuprot najfinijim izrazima duha i kreativnosti koji se javljaju istovremeno – otuda Svita za klavir napisana 1916. godine koju izvodi sam Bela Bartok i Hulsenbek koji čita svoj Chorus Sanctus, takođe nastao 1916. godine. Devojčica koja doziva svoje mačke simbolično podseća na patnje žena i dece i na čežnju za izgubljenom sigurnošću i osećajem doma. Beyond Zero: 1914–1918 se završava odlomcima mračne vizantijske himne Večno sećanje na virtuoza koju su otpevali monasi iz Koviljskog manastira u Srbiji u znak sećanja na sve one koji su izgubili svoje živote u Velikom ratu i svim ratovima nakon njega", ističe Aleksandra Vrebalov. Po mišljenju ove kompozitorke za razliku od ustanovljene istorije koja je često sklona romantizaciji i glorifikaciji rata, umetnici su obično bili čuvari zdravog razuma i ukazivali na njegovu brutalnost, razornost i ružnoću.

Drugi važan aspekt, ovog multimedijalnog projekta koji traje 90 minuta, je film sačinjen od dokumentarnih snimaka iz Prvog svetskog rata. Ti filmski zapisi sa nitratnih filmova omogućavaju pogled na samu borbu u poljima, rovovima i u vazduhu. Zasluge za njihovo prikazivanje pripadaju američkom reditelju Bilu Morisonu koji je ove snimke sa 35mm nitratnih traka prikupljao u Kongresnoj Biblioteci u Vašingtonu i od njih stvarao HD verzije.

VIDI JOŠ...
(old_image)

Neki snimci bitaka bili su načinjeni specijalno za kamere, a neki su snimljeni uživo. Sve to je snimljeno na filmsku traku tokom samog sukoba. Pred nama se nižu snimci rata kao serija dokumenata koji su nam preneti kao poruka u boci. Ništa nije moćnije od samog filmskog snimka koji je postao vidljiv zahvaljujući sopstvenom propadanju. Stalno se podsećamo na njegovu materijalnost: ovaj film nalazio se na istim bojnim poljima zajedno s tim vojnicima pre 100 godina, i kao saborac i kao preživeli. A sada ga prvi put vidimo u obliku digitalne slike. Ako su to prizori koje je trebalo da vidimo mi kao gledaoci – kako bismo se uverili u neophodnost i vrednost rata, sada ih gledamo kao slike koje su se borile sa vremenom da bi ostale na ekranu. Njihove neprikladne nitratne osnove na kojima su snimljeni pretile su im sa svih strana gotovo podjednako kao i prizma rata, koji traje gotovo bez prekida već punih 100 godina, a kroz koju ih sada gledamo“, dočarava poznati američki filmski autor koga časopis Varajati naziva jednim od najhrabrijih američkih filmskih stvaraoca. Njegovi filmovi često u sebi sadrže retku kombinaciju arhivskog materijala i savremene muzike. Sarađivao je sa nekim od najuticajnijih kompozitora našeg doba, među kojima su Džon Adams, Lori Anderson, Gevin Brajars, Dejv Daglas. Nedavno je imao retrospektivu svojih filmova u njujorškom MOMA muzeju.

Za organizaciju ovog događaja zaslužni su Dunafest Beograd i Muzička omladina Novog Sada uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, u okviru Programa obeležavanja stogodišnjice Prvog svetskog rata, i Sekretarijata za kulturu i informisanje Vojvodine. Partneri u realizaciji dogadjaja u Beogradu su Sava centar i Centar beogradskih festivala (CEBEF). Medijski sponzori su Tanjug i Blic.

Kronos kvartet smatra se jednim od najznačajnijih kamernih ansambala današnjice. Za četiri decenije svog delovanja promenio je istoriju umetničke muzike, što nastavlja da čini i dalje otkrivajući nove oblasti i vidove muzike. Dobitnici su brojnih nagrada, između ostalih Polar Mjuzik (Polar Music Prize) i Everi Fišer nagrade (Avery Fisher Prize) dve najprestižnije nagrade koje se daju muzičarima, a jedini su koji su osvojili ove dve nagrade iste godine (2011). Od mnogobrojnih priznanja koja su im dodeljena trebalo bi istaći i i Gremi nagradu za Najboljeg izvodjača kamerne muzike (2004) kao i Muzičari godine (2003) u izboru Mjuzikal Amerika. Beogradska publika je imala priliku da uživa u bravurama Kronos kvarteta na festivalu BEMUS 2002. godine.

Aleksandra Vrebalov već dve decenije živi i uspešno radi u SAD-u. Dela Aleksandre Vrebalov su izvodili Kvartet „Kronos“, Dejvid Krakauer, ETHEL, Horhe Kabajero, Opera Srpskog narodnog pozorišta i Beogradska filharmonija, a predstavljena su i na brojnim festivalima. Njene kompozicije objavljivane su u poznatim izdavačkim kućama kao što su „Nonesuch“, „Centaur Records“, „Innova“ i „Vienna Modern Masters“, a koreografije za njena dela radili su Dušan Tinek (Tynek iz Njujorka), plesne trupe „Rambert“ (Velika Britanija), „Take Dance“ (SAD), Škotsko plesno pozorište i Festival baleta u Providensu.

Pogledajte još