SUZE I PONOS: Oproštajni govor Vladi Divljanu

Dragi naš Vlado, Dečače moj mili,

Jedno je stajati iza scene Zaječarske gitarijade, poslednjeg Boom festivala, iza bine u bašti SKC ili tradicionalnih martovskih BG koncerata i zavidno posmatrati kako unosiš refrene, radost i osmehe u publiku. Drugo je, sasvim drugo, stajati iza tvog kovčega i gledati tvoju porodicu, prijatelje, kolege i poštovaoce, sve okupljene u ovoj kapeli tako ujedinjene u bolu što te prerano i nepravedno ispraćamo.

Obavezao si me da ovde istupim u pokušaju da iskazam zajedničko osećanje, koliko ćeš nedostajati onima koji su te poznavali, da pokušam utešiti tvoje najmilije i sve naše odletele ptice po svetu duboko potrešene tvojom smrću. Zato dozvoli da malo ličimo na tebe i budemo sentimentalni.

Naša je dužnost da sada ne tugujemo već slavimo Tvojih 57 godina života i Tvoj primer. I kao što nikada nisi želeo da vidiš ljude u suzama, već si težio da svi oko tebe budu srećni, dopusti da se setimo kako si i koliko dotakao naše živote. Kako si jednu generaciju i jednu geografiju obogatio i koliko si pri tom ostao čist, dobar, častan i pošten.

Pripadao si trećem sudbonosnom gradskom rokenrol pokolenju. Iz neuporedive generacije kreativaca koja je zatalasala, ozvučila i osvetlila jugoslovensku scenu. Istovremeno pripadao si poslednjim aristokratama gradske kaldrme. Otmenost svog Beograda umeo si uvek da nosiš u sebi i sobom.

Život razumeti kroz povratak u detinjstvo. Rođen si onog proleća kad je Đuza Kraljićevu i Brajkovićevu, kasnije i tvoju pesmu, Devojko mala počeo da šeta štraftom, kad je Beba u drskoj haljini sela na vespu a Rajko Mitić predao carstvo lopte Šekiju. Deset godina kasnije na terasi hotela Jadran u Tučepima inficirao si se slušajući Dragu Diklića. Potom si ušao u muziku kao i svi klinci sveta šezdesetih i sedamdesetih, u društvu Zdenka i Bože svojih komšija iz detinjstva Knez Danilove ulice. Gitaru si učio na istoj adresi gde su Siluete oktobra 1961dobile ime. Taj čarobnjak Merlin uveo vas je u svet drugarstva i roka. Uz Kokana, Dragana i Boru napravićete Zvuk ulice. Onda su Dečaci izrasli u Idole. Izvršena je petogodišnja artistička subverzija. Posle je sve istorija i sociologija. Sam i slobodan, kao graditelj scene koja je promenila grad i zemlju, u društvu Saše Šandforova započinješ beogradsku diskografiju. Sa Giletom, Kojom, Pikom i Švabom, pajtašima iz novotalasnih dana praviš nekoliko veselih ploča i upuštaš se u muziku za filmove. Raspad zemlje te šalje daleko. Posle australijskog perioda, akademije tona i saradnje sa Kirilom Džajkovskim nisi dugo ostao sam. Predvodiš taj uzbudljivi All Stars Bend. Osnivaš porodicu i pred bombama, sklanjaš se na kratko, zapravo na dugo u Beč. Odatle potvrđuješ sva svoja prava prijateljstva kroz muzičko iskustvo: Die TonZentrale, Nevladina organizacija i Letnjo kino Big Bend. Kad nisi putovao i svirao, stupao si u godine kako priliči pravom muzičaru, snimajući primenjenu muziku, radeći za film i pozorište, ljudovao po prostorima kojih nisi želeo da se odrekneš.

Sudbina će hteti da si poslednji koncert imao u Zaječaru, tamo gde si prvi put izašao na YU scenu. Na istoj adresi, u bašti SKC gde si u proleće 81 predvodio Idole, jednog drugog proleća 2014. poslednji put si čuo aplauz svog grada. Moram ti reći da Rovinj mari što si u njemu provodio leto na način kako su to uvek činili beogradski džentlmeni, filozofi, gameni i umetnici.

Mudraci kažu da na dan kad umreš tvoje ime piše na oblaku. Od četvrtka četiri dana debeli oblaci su natkrili prostore našeg emotivnog prostora i kišili. I na svakom od njih osećao sam tvoje ime i tražio onaj blagi osmeh.

Mnoge je zbunila činjenica da su se sve zemlje bivše Juge ujedinile u žalosti zbog Tebe. Kako je moguće da odlazak jednog tamburaša koji poslednjih četvrt veka nije bio u žiži dobije toliku težinu? Da poplavi internet, da mu se pokloni FEST, prekidaju radio i TV programi a medijski prostor rezervisan za druge junake bude ustupljen čoveku koji svojom biografijom nije zlostavljao druge niti išta od ikoga tražio.

Zato ti hvala, dragi Vlado. Pozdravljam tvoju darovitost koja je podrazumevala poštovanje tradicije i kreativnu radoznalost, tvoju prosvećenost i posvećenost, strast i osećaj za pravdu. Pozdravljam gospodsko čuvanje drugih, velikodušnost, nesalomljivi moral, strpljenje i razumevanje, tvoju duhovnost, otvoreno prihvatanje ljudi bez obzira odakle su, duboku odanost porodici i što si svoju istinu uzvišeno čuvao do poslednjeg uzdaha. I jer si napravio nešto što nije kod nas poznato: izlaznu strategiju!

Hvala ti što si u svim prevratnim vremenima umeo je čuvaš dušu i energiju i otmeno odoliš vihorima moda. Što si pravio, širio i zastupao zvuk ulice svog zavičaja sa slikom vremena u kome smo odrastali. Hvala ti što si naše živote ispunuo bojama radosti. Ponosan sam što ti pare i slava nisu oštetili ni kičmu ni glavu. I posle toliko godina zadivljuje hrabrost sa kojom si se odrekao statusa Idola ostajući primer gospodina jugoslovenske rok scene i onda kad je velika otadžbina prestajala da sluša muziku, a celi jedan naraštaj počinjao da strepi osluškujući znake dolazeće oluje. Hvala ti što si oličenje onog Beograda koji se nikad nije svrstao u kolone iza nacionalnih i lokalnih opsenara i uzurpatora najveće scene.

Hvala ti što si napravio 11 od 13 pesama za Odbranu i poslednje dane, po izboru 70 stručnih, najbolje ploče jugoslovenskog roka. Izvini što ti se u ovom dragom a grešnom gradu nikad niko zbog toga nije zvanično zahvalio. Ali, taj album uz Šikijev film Ko to tamo peva, Oklopov roman CA Blues, Crnobrnjin TV šou Beograd noću, Albaharijevu zbirku Opis smrti, Slobine Vibracije, Pavićev Hazarski rečnik i gsn Duškove mudrosti Beograde, dobro jutro objašnjava kako je ovaj grad u jedno nevreme bogatio zajedničku kulturu.

U višem smislu bio si neverovatan baštovan, sadio cvet gde si verovao da cvet može rasti. Divim se načinu kako si umeo da obrađuješ i čuvaš tlo naše domovine iznad svih jazova, provalija i ćorsokaka. To si radio gospodski i sa iskrenim ubeđenjem. Srećni smo što nam ostavljaš u amanet primer snažnih prijateljstava koja su nikla gde god si kročio.

Dina, suprug vas je voleo svim srcem. Stevane i Pavle znajte da je tata uvek bio ponosan na svoje momke.

Vlado moj, opčinio si poslednju bezbrižnu mladost, znajući da je u pesmi sve moguće: mašta, san, poštenje, visoka mera tolerancije i sloboda lepote. Lepota slobode ne može da ima više lica.

Počivaj u miru dragi Vlado, veliki muzičaru, rizničaru posebnog senzibiliteta i sjajni čoveče.

Zbogom Dečače, Liku, Daso, Stvaraoče, Liričaru, Drugaru, Rođače, Prijatelju...

A Bakićeva ulica već je zaspala, senke se pritajile, svetlost usnula

Slava Ti!

Pogledajte još