Navodno zabranjeno za maloletne: Kladionice pune dece

Naime, većina kladionica je zavedena i kao kafić, gde je onda i maloletnicima dozvoljen ulaz, uz pravilo da ne smeju da uplate tiket, ali jedan od radnika u kladionici objašnjava kako se klinci organizuju da bi se ipak kladili.

- Obično ispred kladionice odluče koje će utakmice odigrati, pa onda svom starijem, punoletnom drugu daju novac kojim će uplatiti željeni tiket. Takvih je mnogo, ali ne možemo ništa da uradimo da ih sprečimo, jer ipak novac uplaćuje punoletna osoba - kaže ovaj radnik koji je želeo da ostane anoniman.

Pored ove, postoji i druga varijanta, kada klinci popunjen tiket prosleđuju kladioničarima koji se u tom trenutku nalaze u kladionici, uz molbu da im uplate tiket. Ista je procedura i u slučaju da im tiket prođe, odnosno ako dobiju novac.

- Mladi najčešće dolaze ujutro, pobegnu sa časova ili dođu pre škole u slučaju da im nastava počinje posle podne. Uvek su u grupicama od dvoje ili troje, nasmejani ispijaju kafu ili sok i popunjavaju tikete. Danas je ionako teško proceniti ko je mlađi od 18 godina, mada pri uplati tiketa oni svakako moraju da pokažu ličnu kartu. Skoro svako jutro mi se dešava da mi priđe par mladića s molbom da im uplatim tiket jer njima neće da dozvole zbog godina. Ja im uvek uplatim, znam da ne radim baš časnu stvar, ali uvek mi ih nekako bude žao. I sam dobro znam kako je biti sportski fanatik - objašnava nam jedan od stalnih mušterija kladionica.

Dve kladionice nalaze se u Futoškoj ulici u Novom Sadu na svega 25 metara od Osnovne škole "Branko Radičević" i ETŠ "Mihajlo Pupin", iako to po zakonu nije dozvoljeno. Bez obzira na zabranu, maloletnici se uveliko klade.

- Ja sam drugi, a moj drug četvrti razred srednje škole. On je punoletan i u kladionici ga već znaju jer redovno tamo ide. Kada uđem s njim, niko mi ne traži ličnu kartu, tako da slobodno uplatim tiket - kaže učenik N. K.

Milan Vukobrat, direktor ETŠ „Mihajlo Pupin“, kaže da se kao škola trude da stanu na put „tom zlu”. Njihova psihološko-pedagoška služba je obilazila lokacije gde se nalaze kladionice.

- I tih zakonskih 200 metara je mala udaljenost jer je učenik pretrči za nekoliko minuta, a dugove u koje upadne kasnije treba da plaća i životom - kaže Biljana Joksimović, psiholog u ovoj školi.

U Osnovnoj školi „Branko Radičević” smatraju da nema razloga za strah. Kažu da đaci ne napuštaju školsko dvorište u toku nastave, a smatraju i da se poštuje zabrana da maloletnici ne smeju da ulaze u kladionice.

Da se ova zabrana poštuje, potvrđuje i jedan od radnika kladionice u Futoškoj ulici koji je želeo da ostane anoniman, ali to ne znači da učenici ne uplaćuju tikete ili da ne igraju rulet.

Jasmina Leković iz Centra „Život nije igra“ kaže da učenici za rulet i klađenje troše novac koji dobiju za užinu ili izlazak. Objašnjava da idu na sve ili ništa i da je rulet za njih najopasnija igra jer za kratko vreme dobijaju i gube velike svote novca.

- Problem kod maloletnika se u početku ne vidi. Kasnije mladi roditeljima prijave da duguju mnogo para ili roditelji sami shvate da je nestalo zlato iz kuće. Sve se završi na dečjem obećanju da to više neće raditi iako to u praksi ne bude tako - kaže Lekovićeva.

nadlanu / izvor: 24sata

Pogledajte još