Raskid iz muške perspektive: Jer dečaci ne plaču (možda samo malo)

Jedan muškarac za sajt Elite Daily otkriva kako izgleda raskid iz očiju muškaraca i zašto bi ponekada trebalo da budu zahvalni zato što se veza završila.

Na kraju dana, tužan sam zato što sam izgubio nekoga do koga mi je bilo stalo, ali u isto vreme sam i neverovatno zahvalan zbog toga što je došao kraj.

Znam da ovo može biti čudno kada mislimo na kraj jedne veze, ali to zavisi i od načina na koji se ona završila. Što se mene tiče, ovaj put sam zahvalan.

Zašto?

Ova devojka, kao i mnoge druge koje su ušle u moj život, promenila je to ko sam i kako se ponašam. Da budem iskren, ceo svoj život sam čekao priliku da je upoznam.

Dugo sam čekao da se apsolutno zaljubim i padnem na nekoga, i drago mi je što sam to iskusio. Još mi je draže što sam to iskusio baš sa njom. Ljubav je nešto posebno – zaista jeste.

Na trenutak ću zastati i prisetiti se svih sjajnih trenutaka koje smo imali: prvi poljubac, prva večera, izlazak, sve. Sećaću se svih tih uspomena sa puno radosti, iako se danas ne osećam baš najbolje. Međutim, sutra će mi biti drago što sam ih imao.

Kada si sa nekim ne planiraš raskid. Ne misliš da stvari neće uspeti, i zato je toliko teško pustiti ljude iz svog života. Pred očima su ti samo lepa vremena i sjajni momenti koje ste imali.

Zato je tako teško raskinuti. Međutim, kako se veza troši, polako počinjemo da shvatamo da li je to osoba sa kojom želimo da provedemo ostatak života.

Ja sam dobio priliku da saznam odgovor na to pitanje, a ovo razdvajanje će me neizbežno naterati da shvatim da je ono što smo imali nešto posebno.

Ne želim da se pravim da imam sve odgovore pošto ih verovatno nemam. Imamo samo svoje iskustvo – uspone i padove i osećanja koja su sa njima povezana.

Za sada ću ceniti to što sam tužan. Prihvatiću da sam uznemiren, jer to pokazuje da je naša veza bila stvarna i da je ono što smo imali zaista vredno.

Koliko god čudno zvučalo, zahvalan sam za ovo slomljeno srce zato što duboko u sebi znam da me je promenila. Napravila je boljeg čoveka.

U pojedinim trenucima mislio sam da se nikada neću zaljubiti. Zaista sam mislio da ću ceo život provesti sam, i to mi nije toliko smetalo.

Bio sam zabrinut da mi fale osnovna osećanja za ljubav. Međutim, sada znam da to nije istina. Sada znam da mogu da se borim za ljubav i da cenim ljubav i da mogu da volim nekoga dubljen nego što sam mislio da je to moguće.

Znam da sam u stanju da stavim nečije potrebe ispred svojih i da sam jednom u životu prestao da budem sebičan. Voleo sam nekoga svim svojim srcem. Dat mi je jako moćan poklon, i nešto što nikada neću uzeti zdravo za gotovo.

Ipak, u životu nije sve savršeno, i nije svima suđeno da budu zajedno do kraja života. I to je u redu.

Stvari se dešavaju sa razlogom, ali morate da se samo nasmešite i budete zahvalni zbog dana koje ste proživeli i onih koji tek dolaze.

Ne verujem u greške. Ne verujem u žaljenje. Ne mogu biti srećniji što sam je upoznao. Počastvovan sam što sam delio vreme sa njom i što me je to učinilo boljim čovekom.

Zato sam primio udarac, ali ipak modu da se osmehujem i sa radošću osvćem na sve trenutke koje smo zajedno proveli. Mogu da vodim život bez žaljenja znajući da bol koji osećam samo pokazuje da je ono što smo imali bilo stvarno.

Raskidi su teški. Slobodno dajte sebi vremena da se osećate loše, da žalite za prošlošću, ali samo se nemojte izgubiti u svim tim negativnim emocijama. One su tu samo da vas pročiste.

Život je isuviše kratak da biste ga proveli nesrećni. Istina je, padaćemo, ali isto tako moramo i da naučimo da ustajemo. Upravo ta borba čini život posebnim.

Izvor: 24sata.

Pogledajte još