NARODNA VEROVANJA NA BOŽIĆ: Tri stvari koje morate uraditi za ljubav i sreću, a šta se danas nikako ne radi

Najvažniji božićni simboli u narodnoj tradiciji jesu: česnica, položajnik i pečenica.

Praznik počinje pozdravom: Hristos se rodi!, i odgovorom Vaistinu se rodi!

Česnica je obredni hleb koji se mesi samo za Božić, najčešće je to pogača umešena od belog brašna i bez kvasca. Danas se česnica obično mesi vodicom koju je osveštao sveštenik prilikom obilaska doma.

Testo se umesi čvrsto kao za hleb, a zatim ostavi oko dva sata na toplom mestu da testo samo "radi". U nekim krajevima Srbije česnicu mesi domaćin, a negde domaćica. Česnica se može zamesiti i sa zamašćenim brašnom. Umešeno testo s mašću i vodom razvlači se u tanke listove i slaže u kružnu tepsiju. Broj listova mora biti neparan.

Česnica počinje da se mesi ujutro na Božić kad prvi put zazvoni crkveno zvono. U nju se stavljaju pojedini predmeti, najčešće zlatni novčić, odnosno dukat.

Položajnik jeste prva osoba koja uđe u porodični dom na Božić. Položajnik donosi specijalno umešen kolač koji daje domaćici, vino ili rakiju za domaćina, nešto metalnog novca kojim dariva badnjak i malo pšenice kojom dariva kuću.

Položajnik pozdravi dom i sve ukućane sa: Hristos se rodi!, prospe pšenicu po kući, a u isti mah neko od ukućana zaspe položajnika pšenicom. Tad on priđe ognjištu gde gori badnjak, uzme grančicu badnjaka i džara ili čarka vatru da polete varnice, govoreći:

Koliko varnica, toliko zdravlja
Koliko varnica, toliko sreće i veselja
Koliko varnica, toliko parica.

Govor završava rečima: "Amin, Bože daj!"

U mnogim stanovima danas nema vatre, pa se zato na ostacima slavske sveće zapali list ili grančica badnjaka i simbolično napravi nekoliko varnica.

Pečenica je krvna žrtva koja se prinosi Bogu, što je poznato još iz vremena pre Novog zaveta. Hrišćanska crkva je običaj prihvatila i blagoslovila s obrazloženjem da posle Božićnog posta, koji traje 40 dana, jaka i mrsna hrana dobro dođu.

Srbi veruju da ako se tokom godine i mora oskudevati, za Božić valja sve najbolje na trpezu izneti.

U narodu je prihvaćeno verovanje da se o Božiću moraju uraditi određene stvari i da će onda sve tokom naredne godine biti lakše. To je čuvena izreka u Srba: Valja se!

Sve što vam je zadavalo muke preko godine treba uraditi ujutru na Božić, i to više neće predstavljati problem.

Vodom kojom je opran sud od mešenja česnice zalivale su se voćke da bi bolje rodile naredne godine, ili se ona sipala u saksije s cvećem kako bi lepše cvetalo. Isto se radi s testom koje ostane na rukama domaćice.

Za Božić je uobičajeno otpevati tropar. U pravoslavlju tropar je crkvena pesma posvećena nekom svetitelju ili prazniku i najčešća je strofa crkvenog pesništva. Božićni tropar opisuje rođenje Isusa Hrista i zato se zove "Rođenje Tvoje". Peva se u vreme božićnih praznika.

"Rođenje tvoje, Hriste Bože naš,
obasjalo je svet svetlošću bogopoznanja,
jer tada je one što zvezde obožavahu,
zvezda naučila da se klanjaju tebi, suncu pravde,
i da poznaju tebe istok sa visine".

Na Božić rano ujutro zvone sva crkvena zvona, a domaćin i ukućani oblače praznična odela i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu Liturgiju. Oni koji su se pripremili pričešćuju se, dok ostali posle službe u crkvi primaju naforu, koju na Božić uzimaju pre svakog drugog jela.

Na Božić postoji i verovanje da mladići treba da poklone jabuku devojci koja im se sviđa. Ako devojka prihvati jabuku, onda će sigurno biti njegova u toku naredne godine.

Posle Božićnog ručka deca idu u korinđenje, običaj koji je naročito rasprostranjen u Vojvodini. Deca u korinđenju idu od kuće do kuće u kraju s kojim žive i dužna su da otpevaju jednu Božićnu pesmu, čime domaćinu nameću obavezu da im za to plati u kolačima ili nekim drugim darovima. Ako domaćin ne plati, veruje se da će mu cele godine “naopako ići”.

Pogledajte još