SVETI SVEŠTENOMUČENIK POLIKARP: Šta danas morate uraditi

Ovaj veliki muž apostolski rodio se beše kao neznabožac. Sveti Jovan Bogoslov uvede ga u veru Hristovu i krsti ga. U ranom detinjstvu Polikarp osta siroče i prema nekom snoviđenju, primi ga jedna plemenita udova, Kalista, koja ga kao sina podiže i vaspita. Beše Polikarp od detinjstva blagočestiv i milosrdan. Starao se da podržava životom svetog Vukola, tadašnjeg episkopa u Smirni, a i svete apostole Jovana i Pavla, koje je poznavao i slušao. Sveti Vukol ga rukopoloži za prezvitera, a pred smrt označi ga za svoga naslednika u Smirni. Apostolski episkopi, koji se sabraše na pogreb Vukolu, hirotonisaše Polikarpa za episkopa. Od samoga početka bi Polikarp obdaren silom čudotvorstva. Tako, izgna zlog duha iz sluge nekoga knjaza, zaustavi molitvom strašni požar u Smirni. Videći ovo mnogi neznabošci smatrahu ga jednim od bogova. Nizvođaše kišu u suho vreme, isceljivaše bolesti, proziraše, proricaše itd. Postrada za vreme cara Marka Avrelija. Na tri dana pred smrt proreče sveti Polikarp: "Kroz tri dana ću biti sažežen na ognju radi Gospoda Isusa Hrista!" I kad ga treći dan vojnici uhvatiše i povedoše na sud, on uzviknu: "Neka bude volja Gospoda Boga moga!" A kada ga sudija savetovaše da se odreče Hrista i prizna rimske bogove, reče Polikarp: "Ne mogu promeniti bolje za gore!" Naročito Jevreji mržahu Polikarpa i nastojavahu da se Polikarp spali. Kada ga vezana staviše na lomaču, on se moljaše dugo Bogu. I beše vrlo star, i sed, i svetao kao angel Božji. I videše svi ljudi, kako ga plamen obavija, ali njega ne dodiruje. Ustrašeni takvom pojavom neznabožne sudije narediše dželatu da ga kopljem kroz plamen probode. I kada bi proboden, iz njega isteče veoma mnogo krvi, tako da se sav oganj pogasi, a telo njegovo osta celo i neopaljeno. Po nagovoru Jevreja naredi sudija da se mrtvo telo Polikarpovo spali po običaju jelinskom. I tako spališe nečastivi mrtvog onoga koga živog nisu mogli spaliti. Postrada sveti Polikarp 167. godine na Veliku Subotu.

Sv. Polikarp piše Filibljanima o nekom svešteniku Valentu, koji je pao u greh srebroljublja i utajio crkvene novce, sledeće: "Mnogo sam se ožalostio zbog Valenta, koji je nekada bio kod nas prezviter, što je tako zaboravio dani mu čin. Zato vas molim, čuvajte se srebroljublja, i budite čisti i pravedni. Uzdržavajte se od svakoga poroka. Ko se sam ne može uzdržati, kako će učiti drugoga uzdržanju. Ko se predaje srebroljublju, skrnavi sebe idolosluženjem i ubraja sebe u red neznabožaca. Ko ne zna suda Božijega? ili zar ne znamo, da će sveti suditi svetu? (I Kor. 6, 2) - kao što uči Pavle. Ja, uostalom, nisam ništa sličnoga primetio u vas. niti sam što čuo, u vas, među kojima se podvizavao blaženi Pavle i o kojima se on s pohvalom odaziva u početku svoje poslanice (Filibljanima). Vama se on hvali po svima crkvama, koje su u to vreme poznale Boga; a mi Ga još ne besmo poznali (tj. Polikarp i žitelji Smirne). Zato se ja vrlo žalostim. braćo, zbog Valenta i njegove žene. Neka im da Bog da se istinski pokaju. A vi budite u tome blagorazumni, i ne smatrajte ih za neprijatelje (II Sol. 3, 15), no postarajte se da ih ispravite, kao stradajuće i zabludele članove, da bi sve telo vaše bilo zdravo. Postupajući tako, vi sami sebe naziđujete." Tako su svetitelji postupali s grešnicima: obazrivo i bolećivo; obazrivo, da bi druge predupredili od sličnoga greha, i bolećivo, da bi grešnike ispravili i spasli.

Pogledajte još