Van Gogh

Još jedan domaći bend predstavio se beogradskoj publici u Areni. U skoro dva i po sata svirke, najvećim hitovima, fantastičnim scenskim nastupom i s puno energije, grupa Van Gogh oduševila je svoje fanove

Dugo se čekalo na ovaj koncert, poslednji koji su imali u Beogradu desio se još 2003. godine na Tašu. Arena je bila logičan izbor, ali i jedini prostor koji ovom bendu može da omogući ono što su zamislili. A zamislili su spektakl, na svetskom nivou...

U maniru velikih svetskih zvezda, još iz hodnika Arene mahali su publici koja je sve to gledala na velikim video bimovima na bini. Uz odlično svetlo, veliku binu koja je imala skoro do sredine partera ''produžetak'' u obliku slova Y, interesantan stajling članova benda, već na samom početku neminovno dolazite do zaključka da se verovatno nijedan domaći bend do sada nije toliko potrudio da ispoštuje svoju publiku nastupom koji podseća na koncerte svetskih imena.

Ipak, ono što je uvek očigledno izdvajalo Van Gogh jeste energija na živim nastupima. Nisu oni pojedinačno fantastični muzičari, mada su standardno - dobri, ali kada zajedno izađu pred publiku, predvođeni harizmatičnim Đuletom, znaju da na pravi način iznesu ono što njihove pesme nose...

Arena je odjeknula već kada su odsvirali prve taktove naslovne numere sa poslednjeg albuma ''Kolo''.

Kao što su najavljivali, nije ovo bila samo ''promocija'' novog albuma, fanovi su ''birali'' pesme za ovaj koncert, pa je ovo bila sjajna prilika da se njihovi najveći hitovi opet čuju uživo, u malo drugačijim izdanjima. Najpre ''Kiselina'', a onda je Đule najavio ''Puls'' sa albuma ''Opasan ples'' uz citat iz refrena koji možda najbolje objašnjava ono što ih vodi: ''Ako stanemo, gubimo sve!''

Usledio je stari hit ''Mama'', pa ''Za godine tvoje'' sa ''Dr Under''-a, zatim ''Opasan ples''.

''Večeras je Beograd ovde dobio orden, zahvaljujući vašim osmesima!'' Publika jeste bila nasmejana, i oduševljena... Od samog početka, atmosfera u Areni bila je zagrejana, i na bini i u publici. Osmislili su scenski nastup i nisu se štedeli, svi su bili voljni da daju sve od sebe da publiku podignu na noge.

Samo kratak izlet u novi album, a onda ''Polje snova'', ''Ekstaza'', ''Bez oblika'', ''Šta ako?'', ''Demagogija''...

Dok su svirali, na istureni deo bine izneseni su bubnjevi, akustične gitare i barske stolice. Jednu od najlepših pesama sa ''Opasnog plesa'' odsvirali su u poluakustičnoj varijanti – ''Brod od papira''. U ''Zemlji čuda'' pomogao im je i jedan od producenata sa novog albuma - Voja Aralica. A onda su se vratili ''struji'' i na oduševljenje publike odsvirali ''Put'' i ''Delfin'', pa ''Emigranta'' sa poslednjeg albuma.

Đule je skakao, trčao po bini, mahao i rukovao se sa onima koji su bili najbliži, davao publici da otpeva sve one pesme koje toliko voli.
Skoro svaka njihova pesma nosi jaku poruku, puno energije i puno emocija. Van Gogh stoji iza njih i prezentuje ih onako kako ih oseća. Valjda je to recept za dobre koncerte i dugu karijeru...

Pesma bez koje ovaj koncert nije mogao da prođe, ''Neko te ima'' došla je pred kraj, taman kada su svi bili ''spremni'' da je iznesu zajedno sa bendom. I ''Klatno'' je moralo da nađe svoje mesto...

Završili su prvim singlom sa novog albuma - ''Spisak razloga''.

Đule, Srba, Cvika i Branislav priredili su Beogradu sjajan koncert i za nijansu su podigli standard kojim će domaći bendovi morati da se vode u organizaciji svojih nastupa.

I što je najvažnije, dali su sa publici najmanje jedan razlog da bar za nijansu drugačiji izađu iz Arene...

Foto: Marko Risović

Biografiju benda Van Gogh pročitajteovde
Intervju sa Đuletom pročitajte ovde

Pogledajte još