#MOJAKRAVICAFOODTALK2016 - Dejana Crveni: Ključna razlika između srpskih i američkih restorana je duša

Konferenciju otvara Christine Moro, Ambasadorka Francuske, Goran Sečujski, sekretar za privredu Grada Novog Sada, a svim prisutnima obratiće se i Ženja Aćimović, glavna urednica kulinarskih izdanja Color Press Grupe. Ovogodišnja konferencija, pod sloganom "Food Revolution", predstaviće nove tehnike i trendove u globalnoj kuhinji, novu publiku restorana u regionu kao i nova imena na regionalnoj vinskoj sceni.

Pored zanimljivih panela i studija slučaja posetioci "Moja Kravica Food Talk 2016" konferencije imaće priliku da degustiraju hranu i vino u Experience Zone-i gde će se predstaviti više od 20 izlagača iz regiona.

Na panelu "New Kids In The Block: Ko je nova publika restorana u regionu" učestvovaće i Dejana Crveni, restoran PIKNIK, Novi Sad.

Da li sa ove distance možete da napravite paralelu između pripremanja, serviranja i promocije hrane u američkom brendu McDonalds i domaćim restoranima, kao što je Piknik u kojem trenutno radite?

- Ogromna je razlika u načinu prezentacije i od strane kuhinje, kao i servisa u McDonalds restoranu i našim restoranima. Pre svega funkcionisanje samog američkog sistema u restoranu u odnosu na domaći je već jedan, tako reći, korak razdora. Mnogi bi rekli za Mek da je sterilan, a ja bih to nazvala uređenošću, tačnošću i sigurnošću, mnogi bi rekli da je to američka gvozdena čizma, a ja bih u tom slučaju pričala o radnim navikama, odgovornosti, tačnosti i timskom radu, nazvali bi zaposlene robotima, a ja bih na to dodala trening, kolegijalnost, komunikacija i koordinacija. I eto, zapeli smo već na prvom koraku kada smo hteli porediti ove dve stvari. Ponosna sam na to što me je 10 godina u Meku naučilo, ali isto tako sam ponosna što sam deo znanja zaista uspešno uspela da integrišem i u praksu u restoranima u kojima sam do sada radila. Kada pričamo o Pikniku, onda mislim na dušu koja je ugrađena u zidove, na mir i hedonizam u samoj svojoj suštini, na zagrljaj i toplu reč, na odlično vino i dobru klopu. Sve u svemu, ključna razlika je u reči duša, ali istovremeno ne zanemarujući nijedan korak do uspeha, a to je sistem. U oba sistema je uložen maksimalan trud da ono što se servira ispred gosta bude sveže, kvalitetno, prvoklasno i lepo na oko. Mek je brz u načinu pripreme, hirurški tačan, ali bez emocije. Kada mi to radimo u Pikniku, malkice smo sporiji, puštamo goste da uživaju i u energiji mesta, jer smatramo da je i to deo obroka i da radimo to punim srcem.

Da li su srpski gosti spremni na eksperimente u svom tanjiru, nove tehnike serviranja, nove ukuse...?

- Naši ljudi su veoma konzervativni po pitanju inovacija u kuhinji. Mek kao institucija naravno konstantno vrši razna istraživanja, konstantno prati prodaju, kvalitet i radi na reklami, ide u korak sa savremenim tokovima, a uprkos svemu je nekako uvek pobeđivao Big Mac. E tako je i u gradskim restoranima, što bi rekli, kad se uhvatimo jednog ne puštamo. Po malo su gosti teški na prihvatanju sugestija vezanim za nova jela iz šefove varjače, kao i na izboru vina, po principu kad ne znamo šta da popijemo po inerciji naručujemo Coca- colu.

Ko je nova publika restorana u Srbiji?

- Publika u restoranu je onakva kakvu je jedan restoran kreira, a stalni gosti su sa veoma dubokim džepom, ne znam da li ću zvučati surovo ako ovo kažem, ali naprosto je tako. Na ovu temu se mogu pokrenuti još brojna pitanja, ali hajde da za početak ostanemo na ovome.

Kompletan program i satnicu konferencije, kao i informacije o prijavama za učešće možete pogledati na linku: www.color.rs/foodtalk2016/

Pogledajte još