INTERVJU: Ana Popović

Kao i mnoge uspešne muzičare sa ovih prostora, život i talenat odveli su je u Evropu, u svet, gde je završila školovanje i nastavila uspešnu karijeru. Često je na turnejama, mnogo radi, ali najpoznatija srpska bluzerka ponovo svira u svom rodnom gradu, tome se raduje i obećava fantastičan koncert!

Imali smo sreću da sa ovom prijatnom damom i izuzetnom osobom razgovaramo nekoliko dana pred nastup u Domu omladine.

Gde je sada i šta radi Ana Popović?
- Ja sam u Amsterdamu trenutno, imam 4 dana slobodna i uživam u gradu u kojem živim. Ali nisam poslednja tri meseca mnogo boravila ovde, tako da je sjajno biti ponovo kod kuće.

Koliko je prošlo od prethodnog nastupa u Beogradu i zašto tek sad koncert u Domu omladine?
- Ne znam, mislim da je prošlo sigurno tri godine i drago mi je da se vraćam, naravno! Ali zašto... u principu mi sviramo jako puno svuda po svetu, prestali smo da zovemo koncerte, oni zovu nas! Ugovaramo koncerte mnogo unapred, već u januaru znam gde ću biti u svakom momentu u toku godine. A često se u Srbiji, i uopšte na Balkanu koncerti bukiraju u poslednjem momentu i mi smo imali par puta problema, da nismo mogli da dođemo. Mi to određujemo po mesecima – jednog meseca smo u Italiji, jednog u Americi...I kad je tako, onda je nemoguće leteti negde za jedan koncert, tako da smo par puta imali tu nesreću da se ne poklopimo sa EXIT-om, i sa ostalim koncertima. Najbitnije je da mi dolazimo i ja se tome radujem. I radujem se da sve više sviramo na Balkanu, i u Sloveniji i Hrvatskoj i, nadam se, sve više u Srbiji. Novi Sad je bio sjajan pre dva meseca, tako da je sjajno doći ponovo.

Mnogo Beograđana se obradovalo kada je objavljena vest da dolazite, kakvu atmosferu očekujete u Domu omladine?
- Ja očekujem sjajnu atmosferu! (smeh) Fantastičnu atmosferu, apsolutno! Naročito u Beogradu, u Srbiji... Bili smo na festivalu Voxtock, to je bio baš za nas onako zapamćen koncert, jedan od najboljih te godine, i nešto posebno za mene, da se vratim da sviram toj publici sa kojom sam počela pre mnogo godina, sa „Hushom“. Tako da je uvek sjajno i veoma neobično za mene da se vratim... Biće sjajan koncert i očekujem fantastičnu publiku, i naravno bend je sjajan, i u dobroj formi i biće jako dobar koncert!

Šta još od vas može da očekuje publika na ovom koncertu? Kakav će biti repertoar?
- Sviraćemo dosta stvari sa poslednje ploče koja se zove "Blind for love", i sa prethodne „Still making history“. Ona je bila 19 nedelja na Billboardovoj listi u Americi i prilično je „politička“ ploča, tako da ćemo par stvari sa te ploče svirati, ona i dalje jako dobro prolazi. Biće nekih stvari i sa prethodnih albuma, verovatno ćemo svirati „Hometown“, moraćemo da je sviramo, to je u stvari moja prva pesma, prva koju sam ikad napisala, još za vreme „Husha“. Sviraćemo je u posebnoj obradi i to će biti super, ja mislim...

Vi ste sasvim sigurno uzor svakoj mladoj gitaristkinji u Beogradu i u Srbiji... Kakve su šanse da u skorije vreme imate nešto drugačiji susret sa njima, ali sa drugim muzičarima koji bi želeli da sa vama porazgovaraju i da vas vide i u nešto drugačijim okolnostima, ne samo na bini...?
- To je sjajan predlog! Bio je neki gitarski festival u Sava centru, gde su oni naravno izrazili želju da se ja pojavim i uradim samo workshop, a obično to dolazi zajedno sa koncertom. Naravno workshop je lepa stvar, ali onda svi ti ljudi sa kojima se mi družimo moraju da nas vide i uživo i da predstavimo to što radimo. Tako da sam nažalost, morala da odbijam. Radim dosta workshopova u Frankfurtu, na sajmu muzičke opreme sviram tri dana kao predstavnik Fendera. Tu recimo ljudi mogu da dođu i popričaju sa nama, i postavljaju pitanja, i sve ostalo... ali to mora da bude povezano sa nekim koncertom. Definitivno sam pristalica svega toga, jer sam sama prošla kroz nekoliko različitih škola. Od Točkove škole gitare, preko džez škola, konzervatorija u Holandiji, tako da imam otprilike predstavu šta je u tim školama dobro, a šta apsolutno loše. Volela bih da popričam sa svima njima, škola je bitna, ali ne najbitnija. I ono što ti profesori kažu nije uvek stoprocentno tačno. Treba slušati sebe i verovati u ono što radiš. Nadam se da će biti prilike za takav neki workshop.

Ima li, po vašim saznanjima, dovoljno talentovanih žena gitarista u Srbiji ili je to kod nas još uvek „muški“ instrument“?
- Ja verujem da svuda ima, ne samo u Srbiji nego i u svetu, mnogo više devojaka koje bi mogle time da se bave nego što izgleda. Takvo je okruženje i nije lako izaći sa svojim idejama jer ima toliko muškaraca oko nas koji i uče brže i sposobniji su da osnuju bend i upravljaju bendom... nažalost. Ali, evo ja sam primer da to ne mora tako da bude! Mada definitivno mislim da treba da bude više žena gitarista i nadam se da će ih biti u budućnosti. Time se bavi ceo Fender. Oni imaju program u koji žele i mene da uvrste, a da mnogo više žena i devojaka krene da se bavi time. Bilo je par nekih kuća koje su pravile kao neke gitare sa nekim srcima, cvetovima... a onda je Fender rekao: mi ne želimo uopšte da to bude girly, to treba da bude baš onako kako Starocaster izgleda! Da ja i devojke koje se time bave na taj način predstavimo mlađim devojkama i devojčicama da je to jednostavno cool! Strat je sam po sebi kul, onakav kako već izgleda, ne moramo da ga bojimo u neke ljubičaste nijanse i slično! Svi se bave tom tematikom, i nadam se da će tu biti mnogo više žena i devojaka u budućnosti.

Kakav je vaš uvid u našu domaću, naročito blues scenu?
- Ne provodim mnogo vremena u Beogradu i u Srbiji, tamo sam dva tri puta godišnje, i kada sam tamo to je meni baš odmor i poslednje što radim je da idem po bluz klubovima. To je ono što je specifično za mene i kada sam u Amsterdamu ili bilo gde, kada se osećam kao kod kuće, i kada je moja turneja završena. Ja uopšte ne idem ni po kakvim jam sessionima, svirkama... vrlo retko... Zaista treba da bude neki moj omiljeni bend u pitanju.

Šta radite kada ne radite?
- Moj posao je muzika i kad se vratim sa turneje kući, ja radim stvari koje su uobičajene, idem na đuske, kod prijatelja, na večere, uživam u svakodnevnom životu, ali ne provodim mnogo vremena po klubovima. Trenutno zaista ne znam tačno šta se dešava u Srbiji, ali znam za bendove od ranije i mislim da su to bili sjajni blues bendovi. Jedino bih preporučila svima sa prostora Balkana, i to nije samo vezano za Balkan već i za Evropu, a to je da mnogi bluz bendovi pokušavajau da imitiraju američke bendove, a ne žele da probaju nešto novo i nešto što je njihovo i ne mora da bude potpuno američko, ali vrlo je bitno da je autentično!

Vaša poruka?
- Ako ja mogu da pošaljem neku poruku, to je da se pišu sopstvene pesme, da se ne skidaju samo bluz standardi, i da bez obzira na to što to ne zvuči stoprocentno „američki“ u tome i jeste čar! Lepo je imati neki sopstveni sound. Mislim da je jedina šansa da se čuje za neki evropski bend da imaju svoj sound i rade na svojim pesmama.

Pogledajte još