Aleksandra Kovač u Domu sindikata

Prednovogodišnji koncert naše pop-r’n’b-„sa malo soula“ dive – Aleksandre Kovač (AK) napunio je Dom sindikata i srca mahom vrlo mlade publike. Bio je to svojevrsni javni čas njenog (i njihovog) „Beogradskog glasa“!

Kao i uvek, AK je stigla skoro u minut tačno na dogovoreni dejt sa svojom publikom. A kako su se gasila svetla Velike sale Doma sindikata, tako je u glavi sve više igrala misao „od kada AK ima tako mladu publiku?!“. Možda je, osećajući (planirajući) da će ovo biti koncert za roditelje i decu, izbor i pao na „sedeći“ Dom sindikata.

Iznenađenje drugačijim konceptom koncerta, u odnosu na prethodni pre nepunih godinu dana (setimo se punog Doma omladine 26. marta!), ali i razigranom dečicom i prilično statičnim nešto starijim fanovima – predstavilo nam je sasvim drugačiju AK. Profesorka je izvela svoje đake iz hora „Beogradski glas“ na prvi javni nastup, a oni i njihovi vršnjaci su se bez sumnje odlično proveli.

- Oni su oplemenili moj život i zbog njih se osećam kao prava pravcata profesorka – rekla je AK i tako se i ponašala tokom celog koncerta.

Ove večeri AK je bila muzički Deda Mraz. Verovatno je to i priželjkivala, sada kada je u muzičko-pedagoškim vodama, otvorivši svoju školu pevanja gde decu i tinejdžere uči da radom izvuku maksimum iz svog talenta i da... pa, kako smo ih čuli, pomalo i zvuče kao ona.

„Glasići“ ne mole za „finu tišinu“...

 „Beogradski glas“ je došao vrlo pripremljen. Prvi red prepun mladih talenata u plavim majicama, horski i sve vreme na nogama pratio je svaki stih i notu koji su dolazili sa bine. A na njoj, kao što se od AK i očekuje, sjajni muzičari. Ona tu kompromise nikada ne pravi i u tom segmentu svog šoua nikada ne razočara.

Pop „Kolibrići“ iz 2010. nikoga ne mole „za finu tišinu“! „Glasići“ nemaju problem da jasno & glasno svima saopšte: „Ja nisam super žena, ja nisam ta što san ispunjava, a sama nikad ne sanja...“

Čuli smo i Anu i Kristinu – dve najistaknutije tinejdž-nade „Beogradskog glasa“ koje su, uprkos tremi, zvučale spremno za npr. neku domaću varijantu šoua „High School Musical“. Dobile su snažan aplauz od svojih drugara, kojih je u publici sigurno bilo puno.

Ne samo hitovi...

Tokom nastupa, AK je podsetila na neke manje opšte popularne pesme iz svoje riznice.  Na klaviru, vidno dirnuta, otpevala je pesmu „Nije nam vreme“, a zatim je nastavila emotivno uz poznate „Da te volim“, „Ti“, „For Better of Worse“ i jednu od dirljivijih sa poslednjeg albuma – „Nedostaješ mi“.

Mada, i dalje, ako treba izabrati jednu pesmu AK koja je potresna i nekako bitnija od svih onda je to, možda subjektivno, „U jednoj sekundi“.
A nju je u Domu omladine, početkom 2010., izvela tako da je disanje malo prestalo.

Zvezdi večeri u pesmi „Heroj“ na bini se pridružila Maja Marković. Da, to je bivša pevačica grupe Luna, pa termin iznenađenje dobija još jednu dimenziju, iako se radi o vokalu po ukusu mnogih. Kao ovde, to nije zvučalo.

AK je dala sebe ovom nastupu, možda baš zato što je tu bila publika na koju nije navikla često na svojim koncertima. Međutim, za pravi fanki vajb jedne dobre klupske svirke, koju ona može da napravi po svetskim standardima, ostaje nam da se sećamo Doma omladine... Ipak, ovo je bio jedan kvalitetno osmišljen javni čas u kome su „Glasići“ i publika više nego uživali, što je pozitivno, ali ne svima i dovoljno. Falila nam je moćnija atmosfera, vatrenije rekacije publike, možda i emocija u kojoj bi neko opet nekoga zaprosio...

Tekst: Katarina Milovanović
Foto: Saša Džambić

Pogledajte još