INTERVJU: Rambo Amadeus

Rambo Amadeus… Teško da je ikada „svetski mega car“, još od legendarnog koncerta sa usisivačima, uradio nešto očekivano, predvidivo, a jedna od omiljenih zanimacija mu je druženje sa novinarima u neobičnim okolnostima. Uoči koncerta u Domu sindikata, petak, 20.30 h, pravo u – tramvaj. Obišli smo „krug dvojke“ sa njim i njegovim prijateljima Dragoljubom Đuričićem, TV zvezdom Zoranom Kesićem.

Pre vožnje – kafica, na otvorenom. Da se zagrejemo, bar malo. „Čovek automat“ nudi – dva u jedan, tri u jedan... Zaleđenim prstima je najteži zadatak da se pocepa kesica, posle je sve lakše. Stiže, konačno, i Rambo, u poznatoj bundi koja „grije da upalu mozga možeš da dobiješ“ i bira „onu bez mleka, što je samo kafa“. Ipak je lepše u tramvaju, tu se već može nazdraviti i nečim konkretnijim što i čini tandem Rambo – Kesić.

Prolazili su minuti, tramvaj nikako da krene, a Rambo je, pod najezdom novinara, malo nervozan: -Kesiću, ti si fin sa kondukterima, vidi da krenemo – zvučao je ozbiljno,. „Majstor“ za volanom je u nekom momentu konačno pokrenuo turističku „dvojku“, a Rambo uz Kalemegdan počeo da priča kako je baš taj deo grada sanjao pre neku noć: -Što bi rekao Bajaga – „kada šina savije“...

 Sumiranje ove godine?
-Ja biti muzičar. Ja svirati. Ja putovati, ja videti mnoge druge sredine. Ja upoređivati, ja videti razlike.

 
To je, ipak,bio samo uvod u dublju analizu.
-Kolektivni identitet koji pokušava da se nametne preko sredstava javnog informisanja preskače jednu notornu činjenicu – ljudi svoje sudbine proživljavaju kao pojedinci. Ne možete da nađete ništa zajedničko u godini na izmaku u životu jednog tajkuna koji je šest meseci proveo na jahti dugoj sto metara kupajući se u šampanjcu okružen maloletnim konkubinama i pripadnika radničke klase koji je, jadan, radio 12 sati dnevno i nije imao ni da plati račune. Ja radim ono što volim tako da nemam problem sa tim što taj posao obavljam upravo toliko, a na njega mislim 24 sata dnevno. 

(old_image)
 
Statistika je tu, a planovi ?
-U jednom mladom društvu koje se tek organizuje ne treba praviti nikakve specijalne planove. Započinjem određene poslove, ne zavisi samo od mene kako će se oni razvijati. Počnem mnogo toga, a samo neke stvari se prime pa nastavim da ih zalivam, a ono što uvene – šta da radim.

 Rambo jasno i glasno otkriva da voli da koristi gradski prevoz.
-Obožavam da gledam lica ljudi koji se čude – otkud ja tu ? Naročito volim tramvaj koji iz milošte zovem „šunjalo“, ide kao da se šunja.

 
Ljubav prema tramvaju ima i ekološku pozadinu...
-Dok ne bude metroa, tramvaj je najštedljiviji prevoz, troši najmanje po osobi.

 
O koncertu...
-Rekoh već, ljudi se iznenade kad me vide u prevozu, pa recimo u prodavnici kad kupujem hleb... Navikao sam da iznenađujem. Doduše, na moje nastupe uglavnom dolazi publika koja me je već gledala, nju je teško iznenaditi. Meni je najbitnije da zabavim samog sebe, zato se i repertoar iz koncerta u koncert pomalo menja, kao neki kameleon. Nema potrebe više da reklamiram koncert – čini mi se da smo „puni“. Zahvaljujem se svojoj publici kojoj, u stvari, i nije trebalo mnogo reklame.

 
O muzici, generalno...
-U svakoj vrsti postoji gomila dobrih primera i gomila smeća. Taj odnos je jednak i u narodnoj i u klasičnoj muzici.

 
U ponedaljak je Rambo bio?
-Otišao sam u posetu Domu za nezbrinutu decu u kom je snimano „Specijalno vaspitanje“ i moram da kažem da atmosfera iz filma nema ništa zajedničko sa onim što sam ja osetio. Predlažem svima koji prolaze Južnim bulevarom da, bez patetike i nekog lošeg osećaja, svrate tamo, malo se podruže sa tom decom i odnesu im igračke ali ne slomljene nego stare. Deci sada brzo raste broj cipela – sve što vam je malo nosite tamo: pantalone, garderobu koja se više ne dopada vašim klincima... 

 
Nedavno je snimljen sa „zemljakom“ Dragoljubom Đuričićem šaljiv duet „Meni treba ritam jak“...
-I Dragoljub uskoro ima svoj koncert. Zvao sam ga da se sada provoza sa mnom, a da li će da mi gostuje ili ne – pojma nemam.

 


Ono što je izvesno je da će Rambo Amadeus na koncertu „promovisati“ gradske službe koje se inače ne reklamiraju kao GSP, „Vodovod i kanalizacija“...
Promovisaće i novu pesmu - kako kaže, prvu svoju baladu (naravno, baladu-parodiju, prim M. Ć) „Rano za početak, prekasno za kraj“. I da nije svega toga, već je spoj izvođača (Rambo Amadeus) i prostora (Dom sindikata) sam po sebi parodija i garancija da će u petak uveče biti  - mnogo dobro.

 O Rambu još Nadlanu.com čitajte OVDE i JOOŠ i EKOLOŠKI ASPEKT

Tekst: Milan Ćunković

Pogledajte još