Slava na Belom dvoru

Slava i za siromaha i za kralja. Ikona, sveća, malo vina, pogača i žito dovoljni su da bi se obeležio jedan od najstarijih srpskih praznika – slava. Kao i svake godine, na Belom dvoru slavili su potomci vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa svoje krsno ime - Svetog Andreja. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, sa suprugom Katarinom i najmlađim sinom Filipom ugostio je ove godine oko 1.000 zvanica, dobio na hiljade čestitki i poklona i jednog pravog ćurana iz Jagodine.

Gost iz Jagodine nada se da će, pored paunova koji neizostavno krase svaki kraljevski vrt, biti mesta i za jednog ćurana. Ne znamo kako, ali na stepeništu Belog dvora pojavila su se i dva kuvara. Ćuran ima sreće, moći će još da se šepuri, a kuvari su ovog puta samo fotografisali pomalo uplašenu pticu. Svoje kulinarske veštine odgodili su za kasnije. U pravoslavnoj tradiciji, Sveti Andrej je posna slava. Ako ste slavu na dvoru zamišljali kao praznik ića i pića, s neizostavnom svinjskom glavom, u velikoj ste zabludi. Na trpezi su samo posni specijaliteti, za ćurana još nema mesta. 

Gosti, svi uparađeni "kao deca na Vrbicu", poklonici monarhije, poštovaoci tradicije, ljubitelji istorije. Strpljivo stoje u redu, a prestolonaslednik Aleksandar u velikom holu Belog dvora ispred slike kralja Aleksandra Prvog, i uz ikonu svog zaštitnka svetog Andreja prima čestike. 

Slava na dvoru počela je prepodnevnom liturgijom, uz sečenje slavskog kolača. Po blagoslovu spskog patrijarha Pavla liturgiju je služio mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Prestolonaslednik Aleksandar je tom prilikom patrijarhu Pavlu dodelio orden Karađorđeve zvezde.
 
Slava jeste verski praznik jedinstven u Srba, ali i lepa prilika da se ljudi sretnu i upitaju za "zdravlje junačko". Tako je i na dvoru. 

Među mnogim zvanicama sreli smo i jednu od legendi srpskog glumišta, Branku Veselinović. Branka je živela u vreme kralja Aleksandra Prvog i kraljice Marije, doživela je 90 godina i dočekala  da bude zvanica na slavi prestolonaslednika Aleksandra Drugog. 

- Srećna sam što sam još živa i imam puno pravo da budem ovde. Srećna sam što me ljudi prepoznaju, što znaju za Fond Branke i Mlađe Veselinović za pomoć deci s invaliditetom. Da li neko voli dvor? Pa, ja živim u ovoj zemlji i mislim da bih mogla sve stranke da pomirim – priča nam Branka. Vedra i uvek nasmejana žena s energijom devojke. 

(old_image)Priseća se i kraljice Marije Karađorđević. S nostalgijom u glasu priča o davnim vremenima i kraljičinoj harizmi. Kaže da je imala 16 godina kada je s grupom vršnjakinja prisustvovala balu koji je u Kolarčevoj zadužbini priredila kraljica Marija. Seća se i dana kad je ubijen Aleksandar Prvi i dečije želje da dođe u Beograd i vidi posmrtnu povorku kralja Jugoslavije. 

- Ja lično živim po svom sistemu i samo znam da je život lep kad imaš prijatelje – kaže Branka, koja se još ne odriče svoje prve ljubavi, pozorišta i kad god može nastupa na scenama Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Pozorišta Slavija.

Kako bi slava koju samo "Srbin imade" mogla da izgleda Amerikancu, saznali smo od jednog američkog prijatelja porodice Karađorđević, koji živi na relaciji Beograd – Sarajevo. 

- Drago mi je što sam ovde, ja sam i ljubitelj starina i tradicije. Smatram da je tradicija svakog naroda lepa na svoj način. Ja jednostavno volim da osetim patinu i miris nekih prošlih vremena.

Ima i starih i mladih zvanica, umetnika, profesora univerziteta, književnika, crkvenih lica, ali i običnih građana. Ispred "Jednog kanala u Veneciji" slikara Kanaleta sreli smo i Anu i Jelenu,  devojke iz Kragujevca. Prvi put su na Belom dvoru i kažu da još sabiraju utiske, ali i mladalački dodaju da su se "fantastično provele". Kažu da potiču iz porodica koje se zalažu za obnovu monarhije u Srbiji. 

- Da, to je neka porodična tradicija. O kralju smo dosta saznali iz knjiga. Mada u društvu retko pričamo o tome, i sada su mnogi naši vršnjaci bili iznenađeni kad su čuli da idemo na slavu na Beli dvor. Bilo je čak i zavisti, ali nadamo se da ćemo ponovo doći. 

Karađorđe Petrović, rodonačelnik loze Karađorđevića, slavio je Svetog Klimenta. Ovu slavu promenio je 1890. godine Karađorđev unuk, knez Petar, potonji kralj, uzevši za zaštitnika Svetog Andreja Prvozvanog, jer su mu te godine, kao prognaniku bez otadžbine i imetka, umrli supruga Zorka i tek rođeni sin. 

I pored neumitnih činjenica, bolesti i nevolja koje i u životu i u priči pogode i seljaka i kralja, ostaje nam da slavimo i verujemo u neka bolja vremena.

Tekst: Danijela Tadić
Fotografije: Sanja Knežević

Pogledajte još