Sinema siti

Kokice i kockice! Kokice se puckaju po celom Novom Sadu, jer je to, valjda, najpouzdaniji dokaz da je ovaj grad postao grad filma. Ali kockice tek treba da se slože. Jedno se iskristalisalo – Filmski festival Srbije (prošle godine) i Cinema City (ovogodišnji naziv) imaju mnogo zajedničkog, što znači da se malo toga promenilo nabolje...

Crveni tepih, gužva, galama, žurke, koncerti, filmovi, radionice, blicevi, kokteli, VIP... Sve to lepo zvuči, što ne znači da je i zanimljivo, preterano posećeno ili glamurozno.

Samo otvaranje u Srpskom narodnom pozorištu (SNP) bilo je veoma zabavno. Kako je prokomentarisala jedna koleginica: "Potrebne su mi 3D naočare za sluh", s obzirom na to da su se prevoditeljke s engleskog i srpskog utrkivale koja će brže da prevede. To je zbunjivalo i goste na bini, a i publiku.

Predstavljen nam je internacionalni žiri i zaslužni za održavanje ovog festivala – Maja Gojković, Bojan Pajtić i Dragan Bjelogrlić.

Čuli smo da je Novi Sad nekada imao 12 bioskopa, a sada samo jedan (skoro nijedan, kako kažu). Cinema City će doprineti da ova slika polako počne da gubi crni ton.

Festival je otvorio hrvatski film "Nije kraj" Vinka Brešana, koji je pre desetak dana premijerno prikazan u Hrvatskoj. Iako je iz 2008. godine, tematika je, kao i većina srpskih, hrvatskih ili bosanskih filmova, ostala zarobljena u "veselim" devedesetim. Ako je neko, kojim slučajem, preskočio ove godine, preživljavaće ih iznova i iznova narednih 20, 30, 40 godina. Krenuli smo dalje, novi problemi su nastali, a mi ne znamo šta ćemo sa starima.

Priča "Nije kraj", iako smeštena u realni društveno-ratni kontekst, gubi vezu sa svakim drugim realnim kontekstom. A uz to, i sa svakom porukom i smislom.

Naša glumica Nada Šargin odigrala je ulogu nalik nekim prethodnim – uz malo govora, više očima i "sevajućim" pogledima.

Sve pohvale za lik iz filma - Đuru, Roma ili, kako on sam kaže, "svetskog puntika", koji nije ni Srbin ni Hrvat, jer su to ista "g...a". Smešan i simpatičan, čak i s kućom na čijoj su ogradi lavovi i labudovi... Film je možda mogao nekog i da dirne pre desetak godina, ali ne odgovara otvaranju jednog internacionalnog festivala 2008. godine.

Dalje u noć organizovane su se žurke, a u centrom Novog Sada mogli su se čuti zvukovi bioskopa na otvorenom, što je stvaralo atmosferu filmskog festivala.

Iako se očekuje da i preko dana bude euforije, stranaca, zujanja, ovih propratnih efekata jednog festivala bilo je samo uveče, kada se ide na žurke.

Bitni činioci velikih festivala, koji se često gube iz vida, jesu volonteri. Mladi, kulturni i fini ljudi, spremni da svoj grad predstave u što boljem svetlu i da vam, koliko god mogu, izađu u susret.

Sedam napornih dana je pred Sinema sitijem. Još dosta projekcija, pres konferencija, radionica... Ovo je tek početak.

Po programu i po inovativnosti, za sada obećava "Akademski program" – sa zanimljivim gostima, radionicama, temama. Pruža znanje i iskustvo studentima - onima kojima će ovaj festival, zapravo, najviše i značiti. I upravo njima je trebalo podeliti karte, da zauzmu prva mesta u bioskopu ili pozorištu. A ta mesta obično pripadaju sponzorima. I najčešće zvrje prazna.

Nada Veljković

Pogledajte još