Leni Krevic - Ljubavna revolucija!

Iako se nekim drugim nastupima unapred lepio epitet "koncert godine", vrlo je verovatno da će ovaj koncert Lenija Krevica biti gotovo bez konkurencije, kada se na kraju sezone budu sabirali utisci. To je, ako ništa drugo, mišljenje bar onih petnaestak hiljada ljudi koji su te večeri bili u Beogradskoj areni.

Iako se nekoliko dana pred Lenijev nastup pričalo kako prodaja karata navodno ne ide baš najbolje, da to nije slučaj bilo je jasno već na ulazima. "Neverne bebe" bile su sjajne, kao i uvek, ali većina ljudi "natempirala" je dolazak pred izlazak glavne zvezde na binu.

A da je Leni Krevic zaista zaslužio da ga nazovete zvezdom postaje očigledno čim izađe na scenu! Skoro da ne mora ni da progovori, već sama njegova pojava izaziva oduševljenje. Obučen u svom stilu, pokreta već dobro zapamćenih sa video-spotova i nastupa, odmah je izazvao reakcije - "to je zaista on!"

"It is time for a love revolution!", uzviknuo je ime svog novog albuma i pesme kojom je ovaj koncert i otvorio. Nije mu trebalo mnogo da počne igru sa publikom, koja je prihvatala sve njegove pozive da tapše, peva ili skače.

Skoro 20 godina od prvog albuma "Let Love Rule", ljubav je i dalje tema koja u potpunosti inspiriše njegov rad. Ove godine krenuo je da diže ljubavnu revoluciju, a izgleda da su srpski "revolucionari" definitivno dorasli zadatku! Već u prvom minutu koncerta svi su bili na nogama, i parter i tribine, i nikome nije smetalo što je i druga pesma, "Bring It On", bila s novog albuma, "još ne preslušanog dovoljno"...

Na binu su izašli i duvači, upotpunivši ionako fenomenalan zvuk benda koji ga prati. Osoba koja živi za muziku i koja toliko kvalitetno radi dugi niz godina ne bi sebi ni mogla da dozvoli slabiju ekipu, pa to ni s Lenijem nije bio slučaj. Od njega se i očekivala kvalitetna svirka. Žene su vrištale na svaki njegov pokret, muzičari su se oduševljavali svirkom, nije izgledalo da je bilo ko nezadovoljan u publici...

Svestan značaja i kvaliteta nekih starih hitova i želje publike da ih čuju, već od treće numere počeo je da šara i po starijem repertoaru. Digao je atmosferu uz "Always on the Run" s albuma "Mama Said" iz 1991. godine, a onda preskočio deceniju i s albuma "Lenny" otpevao "Dig In".

Prodoran, oštar i toliko specifičan glas "bušio" je vazduh u Areni, zvučao je precizno i jasno, kao u studiju, ako ne i bolje. Ali razlog njegove popularnosti, osim talenta i kvaliteta, dolazi do izražaja u svakom njegovom pokretu! Zapravo, dovoljna je samo poza da nekoliko desetina hiljada ljudi zavrišti. Na momente je izgledalo kao da ne mora da otpeva niti kaže i jednu reč, učini jedan pokret – i masa je na nogama! Flertovao je s publikom, šetao po bini, igrao. Opušten, prirodan, seksi i... rođen za to parče prostora odvojeno za binu.
(old_image)
"Good evening! Wow! This is beautiful!" počeo je izlaganje isprekidano aplauzima. "Pokušavam da se sastavim, ali ovde su svi toliko lepi da je to... neverovatno!" Uz "puno poštovanje" prema publici, s čijom je situacijom, izgleda, dovoljno upoznat, pozvao je sve da bar ove večeri budu predstavnici mira i ljubavne revolucije, završivši rečenicom koja je izazvala zaglušujući aplauz: "Otići ću odavde s parčetom Srbije u srcu!"

"Fields of Joy", opet sa "Mama Said", zvučala je fantastično! "Kao Stairway To Heaven, stara škola", bio je jedan od komentara. Ostali su u istoj godini sa pesmom "It Ain't Over 'Til It's Over", koja je, očekivano, izazvala oduševljenje, a onda su se ponovo vratili na promociju novog albuma i razveselili masu uz "Dancing ‘Till Dawn". Pesmu koja, inače, traje pet minuta, produžili su bar trostruko, i tu su već njegovi muzičari imali malo više prostora da dođu do izražaja. Tonijev solo na basu, "loženje" publike, đuskanje... uz provučene stihove "We dont need no education" grupe Pink Floyd i "Billy Jean" Majkla Džeksona.

Vratio se na početak karijere uz "Be", a zatim opet sve raspametio uz "Stillness of Heart". Držao je ceo stalak s mikrofonom visoko u vazduhu, da "ozvuči" publiku.

Gledajući ga na bini, ne možete se oteti utisku da je ovaj čovek – muzika! Celim svojim bićem je u tome što radi i u svemu što jeste, kada je na sceni, vidi se da živi za muziku i nastupe!

Ovog multiinstrumentalistu čekao je sve vreme i jedan klavir u uglu i, kada je došlo vreme da odsvira do sada najpoznatiji singl s novog albuma "I’ll Be Waiting", prešao je za ovaj instrument, da pokaže još jedan talenat... Klavir je zasijao, publika je pevala ovu romantičnu pesmu uglas, bina je izgledala magično. Na reakcije publike odgovorio je sa - "I love you too..."

Nakon toga je predstavio članove benda, od kojih je najveći aplauz pokupio Kreg Ros, koji je malo pre toga imao fenomenalan solo na gitari, a onda "odmor" uz solo na bubnjevima.

Vratili su se na binu uz "Where Are We Runnin’?" s albuma "Baptism" iz 2004. godine, a zatim su usledila dva singla koje su mnogi očekivali da čuju ove večeri, oba iz 1999. "American Woman" sa saundtreka za film "Austin Powers: The Spy Who Shagged Me" i "Fly Away" s prethodno izdatog albuma "5", kada je atmosfera dostigla vrhunac!

Počeo je karijeru albumom koji poziva da pustimo "ljubav da vlada". Sada, kada diže "ljubavnu revoluciju", idealan način da završi koncert je baš ta pesma s početka karijere, čije ime nosi i njegov prvi album - "Let Love Rule"... "Ne znam u šta verujete, ali sve nas je stvorio isti Bog! Svi smo braća i sestre! Svi ste stvoreni od ljubavi i tu ste da volite..." Tim rečima započeo je poruku publici.

Svet funkcioniše na drugim principima, ali on je pozvao Arenu da se bori drugačijim sredstvima i da koristi "moć ljubavi". Deo te ljubavi hteo je da pokupi direktno iz publike, pa je sišao sa bine i nekoliko minuta prolazio prvim redovima, rukovao se s ljudima, pozdravljao se... Fanovi su se gurali ka ogradi, u nadi da će baš njih dotaći, mahali mu i slali poljupce. Zatim se vratio na scenu i nastavio da s nekoliko hiljada "pratećih vokala" ponavlja "Let love rule..."

Nakon dva sata i deset minuta svirke, malo ko je očekivao bis, ali su ga svi priželjkivali. Nekoliko minuta zaglušujućeg huka u Areni vratilo je Lenija na binu.

"Molim za malo tišine, imam još nešto da vam kažem... šššššš..." A onda se salom prolomio početni rif jednog od njegovih najvećih hitova, koji je u istom trenutku podigao sve prisutne! Bilo je definitivno – svi su krenuli njegovim putem... "Are You Gona Go My Way" za kraj ovog fantastičnog nastupa!

(old_image)"Ovaj čovek koncertima daje novu dimenziju... Osećam se kao da do sada zapravo i nisam bio ni na jednom drugom koncertu", prokomentarisao je jedan kolega novinar.

Leni skuplja sve ono što valja u roku, fanku ili soulu, sklapa u "svoj zvuk" i sve to prezentuje na fenomenalan način. Neguje pravu, iskrenu i kvalitetnu živu svirku i pravi kompletne koncerte, kojima ništa ne manjka, što je važno za publiku koja je došla da ga čuje.

Po posećenosti, efektima ili grandioznosti bilo je na ovim prostorima "većih" izvođača. Ali mali je broj onih koji mogu ovako dobro da vam "objasne" šta zapravo znači reč koncert!

Foto: Mirjana Ristić i Beta

Fotografije sa žurke posle ovog koncerta možete pogledati ovde http://www.Nadlanu.com/Dynamic/FotoGallery,intLangID,2,intItemID,98325,intCategoryID,67,CityID,.html

Pogledajte još