Savršena tehnička uvežbanost, neprimetni, fluidni prelazi, konstantnog groova, između DJ seta i živog nastupa, sve to smo već odavno znali o "Sili". Rekli biste ništa novo. No, "Sila" je iz svirke u svirku sve svežija, inspirativnija, željna eksperimentisanja i otkrivanja celokupnog, naizgled skrivenog, potencijala koji leži u fuziji najrazličitijih muzičkuh pravaca.
Oscilacije i ljuljanja u polupraznom "Plastic Jam"-u, nisu proizvod ušća usnulih beogradskih ljubavnika Dunava i Save. Energični timpan funk, prožet avangardnim psychedelic rockom, neprestano menjajući formu od slow beet, do hard pumping ritmova, uz pomoć zaglušujućih distorzija, vozio je prepuštena tela najvernijih obožavalaca ovog zvuka. Supersonična, space-blues vožnja prelazila je granice poznatog nam sveta. Ono što može da raduje, jeste da ekipa koja se okupila na ovom događaju dolazi iz najšarenijih gradskih i "prigradskih" priča. Nailšli smo i na istaknute i kultne muzičke radnike, ali su nam za oko zapali i "pozeri", 80-tih poznatiji kao "šminkeri". Tu se zatekla i legendarna "New wave" ekipa, stari poznanici autentičnog punk-rock zvuka, neki novi kliknci, kao i neizostavne uvek zgodne Beograđanke.
Utisak je da je upravo taj miks različitih ljudi i doprineo napumpavnju atmosfere u klubu. Naizgled smireni i opušteni, muzičari "živog" sastava "Sile", ušli su u koštac sa, reklo bi se, mnogo moćnijim oružjem DJ-a, gramofonima i miksetom. Uspešno savladavši i nadigravši "protivnika", još jednom su dokazali da bubanj, bas i gitara nisu i neće izgubiti u trci besmislenog informatičko-tehnološkog maratona.
Pred kraj nastupa i sami izvođači su se spontano, vidno zadovoljni, upustili u improvizaciju, izmamivši ovacije nekoliko desetina najzagriženijih poklonika "Neočekivane Sile", koja je još jednom pokazala da je tu da ispuni, nadamo se, ubuduće sve manju, prazninu u domaćem muzičkom svetu.
Vladimir Popović