Prema istraživanjima, trećina britanske dece čips jede svakog dana, a ispada da jedna osoba pojede sto kesica godišnje.
Kesica čipsa dnevno može imati iste posledice kao da ste popili pet litara jestivog ulja godišnje. Majkl Mos, autor knjige "So, šećer, masnoća: Kako su nas na to navukli proizvođači hrane", tvrdi da je čips "dizajniran" tako da izaziva zavisnost.
Mehanizam čipsa je u "ukusu u ustima", kako to zovu proizvođači, a može se uporediti sa osećajem prijatnosti koji nastaje kada zagrizete topljeni sir.
Kako bi čips delovao, potrebno mu je dovoljno masnoće što će stimulisati trigeminal koji se nalazi iza usta i šalje signale u mozak. Kako su slano, masno i slatko ukusi koje mozak instinktivno traži, kombinacija ukusa iz čipsa nas tera da ga jedemo još.
Čak se istražuju razni oblici "hrskavosti" i čips se označava kao "premium" (sa manje masnoće ili prirodnim sastojcima), ipak Mos tvrdi da je i dalje jednako opasan.
"Idealno bi bilo jesti čips dva puta mesečno, u malim količinama", a izgleda da je jedenje čipsa u trudnoći podjednako opasno kao i pušenje. "Nije sva hrana ista i u svemu treba biti umeren", završava Mos.
Izvor: Index