Jednog leta Gordana odlučuje da ode sama na more, na tri nedelje. Isplanirala je da Ana ode na odmor sa svojim dečkom, Tanja sa školom, a najmlađa Milica da ode sa ocem. Psa je trebala da pričuva komšinica Marta. Međutim, svi ti planovi bivaju otkazani raznim spletovima okolnosti - Anu ostavlja dečko, Tanjina otkazuje ekskurziju zbog nedovoljnog broja prijavljenih učenika, a Miličin tata mora na rad u Alžir ("usred pustinje"), dok Marta otkriva da ima alergiju na pse.
Majka zbog svake od menja rezervacije u hotelu Adriatic. U posljednjem pozivu recepcioneru spominje čak i psa, zbog čega definitivno gubi svaku šansu da provede odmor u hotelu. Tanja tada predlaže da odu u kamp. iako se Gordana protivi, na kraju pristaje.
Tamo se javljaju brojne simpatične dogodovštine i nezgode: gospođu Diklić opeče meduza dok se kupa u društvu svojih kćeri, posle dva sata čeka u redu za tuširanje, a kad napokon dođe do tuša, nestaje vode, i slično...
U međuvremenu dobija telegram od bivšeg muža Miloša, u kojem joj poručuje da ga posjeti u bolnici. Ona prevali kakvih 500 km da dođe do Beograda, da bi joj u bolnici Miloš rekao da se ponovno ženi, i to trideset godina mlađom strankinjom. Gospođu Diklić to jako šokira. Jedan doktor, gospodin Sekulović, primijetio je njezinu uznemirenost, pa ju ponudi čašom vode. Ona mu potom u ordinaciji ispriča što je se dogodilo, te ju on poslije odveze autom do doma.
Gospođa Diklić se u trenu sprijatelji sa doktorom Sekulovićem. Doma ostaje nekoliko dana, a poslije, zahvaljujući svojim kćerima dođe u jedan otmjeni hotel, gdje su sobu one same rezervirale. Nekom slučajnošću, u tom hotelu odsjeda i doktor Sekulović. Do povratka kući dogode se još mnoge zgode.