Problem sa kojima se danas suočavamo je stvaranje sve veće količine otpada. Baterije, akumulatori ili pak milijarde plastičnih vrećica provlače se po okeanima, zagađuju livade, proplanke, šume što i te kako ugrožava svet oko nas.
Postavlja se pitanje šta se sve može učiniti povodom toga i da li su spalionice otpada pravo rešenje.
Kao alternartiva gomilanju otpada pojavilo se rešenje u vidu spalionice otpada. Spaljivanje je proces obrade otpada koji uključuje izgaranje organskih materija u otpadnim materijalima. Spaljivanje i drugi visoko-temperaturni tretmani za obradu otpada nazivaju se "termička obrada". Spalionice smanjuju volumen otpada (prethodno komprimiranog u kamionima za odvoz otpada) za 95-96%. Kamioni za odvoz otpada često imaju ugrađen kompresor pa smanjuju zapreminu otpada pre isporuke spalionicama.
To znači da se umesto odlaganja, spaljivanjem otpada značajno smanjuje količina i prostor za odlaganje otpada. Spalionice se smatraju higijensko-sanitarnim jedinicama. Iako se ovo čini suludnim, one to zaista jesu. Spalionice otpada koja se pridržavaju svih standarda i pravila, u svojoj konstrukciji imaju ugrađene filtere koji uklanjaju 99% prašine i štetnih elemenata iz dima koji nastaje spaljivanjem.
Gas metan (CH4) koji se oslobađa prilikom truljenja otpada na deponijama, 20 puta je reaktivniji u odnosu na onaj koji u tragovima napušta spalionice. Metan je između ostalog jedan od gasova koji doprinosi jačanju efekta staklene bašte.
Spalionice svakako remete normalan život ukoliko se nađu u naseljenom mestu pa je obično praksa smestiti ih malo dalje od grada kako buka i smrad od kamiona koji dovoze smeće ne bi remetili gradski život.
Dakle, koja je konačna presuda?
Spalionice otpada emituju u atmosferu određenu količinu gasova staklene bašte, ali je ipak mnogo manja od one koje bi se emitovale iz otpada kada se nađe na deponijama.
Izvor: Eko kutak