NEDOSTATAK DONORA - GLAVNI PROBLEM: Transplantacije organa zamrle u Srbiji

Dok se ne izmene Zakon o presađivanju ljudskih organa i Zakon o ljudskim ćelijama i tkivima, u Srbiji se problem sa malim brojem transplantacija neće pomeriti sa mrtve tačke, a ujedno treba raditi i na promeni svesti građana o donorstvu. Jedino će na taj način pacijenti koji već godinama čekaju na novi bubreg, jetru, srce moći da dobiju spasonosni organ i tako produže život.

Podsećamo da je Ustavni sud proglasio neustavnim odredbe koje su propisivale uslove za darivanje ljudskih organa i tkiva sa umrlih i predviđale pretpostavljenu i opozivu saglasnost umrlog za doniranje, tako da od novembra 2021. ne postoji pravni okvir koji uređuje uslove i postupak presađivanja ljudskih organa i tkiva sa umrlih ljudi.

Trenutno u Srbiji na novi organ čeka više od dve hiljade ljudi, uključujući i oko 30 mališana.

Mladen Todić iz Udruženja "Zajedno za novi život", kaže da je program transplantacije u Srbiji na najnižim granama do sada, naročito od kada je 2013. obnovljen. Prošle godine su urađene samo dve kadaverične transplantacije, dok je na početku ove godine bila jedna saglasnost i time spaseno dva života.

- To je apsolutno nedovoljno za liste na kojima je više od 2.000 ljudi koji čekaju transplantaciju organa, ali je i obećavajuće. Veliki problem u programu transplantacije organa je napravila pandemija kovida 19, jer je paralisala sve zdravstvene sisteme. Međutim, i nakon nje naš program nije nastavio putem na kome je bio, naročito što nam se desila i skandalozna odluka Ustavnog suda o neustavnosti dva člana Zakona o presađivanju organa. Osim toga, smatram da nedovoljna informisanost ljudi mnogo utiče pre svega na mali broj datih saglasnosti, jer temu doniranja organa prate brojni strahovi i predrasude. Zato je naše udruženje, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Republičkim fondom za zdravstveno osiguranje, uz podršku RTS-a, pokrenulo nacionalnu kampanju 'Još si mi trag', sa ciljem vraćanja teme značaja doniranja organa u fokus javnosti, pa samim tim i povećanja broja kadaveričnih transplantacija organa - naglašava Todić.

Srbiji bi možda uzor u ovoj oblasti trebalo da bude susedna Hrvatska, gde je samo u 2021. godini obavljeno 277 presađivanja organa. Najčešće su presađeni bubrezi, ali je zabeleženo i 104 transplantacije jetre, 34 srca, devet pluća i šest pankreasa. Procenjuje se da Hrvatska obavi oko četiri puta više transplantacija srca na milion stanovnika nego Velika Britanija, a dva i po puta više od Nemačke.

Profesor dr Đorđe Ćulafić, načelnik Odeljenja hepatologije u Stacionaru Klinike za gastroenterologiju i hepatologiju Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, kaže da je najveći problem što naši građani nisu dovoljno upućeni u sam proces transplantacione medicine. Zbog neznanja dolazi do raznoraznih teorija zavere, spoticanja i dilema.

- Potrebno je da se uključe sve strukture društva, a naročito mediji, kako bi pojašnjavali pojedine pojmove iz ove oblasti. Bitno je i održavanje javnih tribina, što je rađeno pre pandemije kovida, kako bismo u direktnoj komunikaciji sa građanima razjašnjavali nedoumice. Taj proces mora da ima kontinuitet da bi doneo željene rezultate. U drugim zemljama koje danas imaju veliki broj donora, kampanje su trajale po 20 godina. Zato ne možemo očekivati da se kod nas situacija promeni preko noći. Moramo biti uporni. Činjenica je da postoji nepoverenje među ljudima. Najviše ih zbunjuje termin moždane smrti jer ne shvataju da je to trajno, nepopravljivo oštećenje mozga - pojašnjava dr Ćulafić.

Uprkos svim problemima, država nalazi načine kako mogu da se obave transplantacije pacijenata kod onih kod kojih je potrebno hitno obaviti ovaj postupak.

Profesor dr Sanja Radojević Škodrić, direktorka RFZO-a, nedavno je istakla da je u Srbiji problem pre svega donorstvo, ali i edukacija kadra. Kako bi mogao da se uspešno razvija program transplantacija solidnih organa, neophodan preduslov je da se reguliše pitanje donora u Srbiji. Bez toga nema napretka.

- Da ne bi stalo upućivanje na transplantaciju u inostranstvo, RFZO intenzivno pregovara i sa drugim centrima, tako da smo uspeli da sklopimo ugovore s Engleskom i Turskom. Da nije bilo saradnje s Engleskom tokom leta prošle godine, RFZO ne bi mogao da uputi troje mališana na hitna lečenja transplantacijama (creva, bubreg, jetra). Ta deca su bila životno ugroženo, a svi drugi centri su ih odbili za lečenje. S Ministarstvom zdravlja razmatramo da se stvore uslovi da u Srbiji u dogledno vreme ponovo oživi program transplantacije bubrega kod dece i zaživi program transplantacije jetre kod dece. Fond je već napravio značajan iskorak i prošlog meseca smo zaključili protokol o saradnji s jednom od najboljih inostranih pedijatrijskih bolnica u svetu 'Great Ormond Street Hospital for Children' u Londonu. Dogovoreno je da se u tu bolnicu upućuju deca radi transplantacije, ali i lečenja najkompleksnijih i retkih patologija, koje nije moguće lečiti u drugim inostranim centrima s kojima fond ima saradnju. Dogovoreno je i da njihovi najbolji stručnjaci dolaze u Srbiju i edukuju naš stručni kadar, a što će doprineti i da se pacijenti leče u svojoj zemlji. Trenutno je u toku organizacija dolaska stručnog tima. S Ministarstvom zdravlja smo krenuli u kampanju kako bismo pokrenuli razvoj donorstva u Srbiji, a to je i jedini put kako bismo imali saradnju s drugim zemljama jer će nas u suprotnom potpuno isključiti iz svih programa - pojasnila je dr Radojević Škodrić.

Oblast donorstva prati čitav niz predrasuda, počev od toga da će organ pre dobiti onaj ko ima "vezu" i ko je bogat nego onaj kome je to potrebnije, pa do sujeverja da će osobu koja u toku života kaže da podržava darovanje organa pratiti zla sreća. Svojevremeno je urađena jedna anketa u Srbiji koja je pokazala da su gotovo svi građani spremni da doniraju organ svom detetu kad bi to bilo moguće, oko 80 odsto bi to učinilo za supružnika, a 77 odsto bi to uradilo za nekog iz svoje bliže porodice – roditelja, brata, sestru. Međutim, prijateljima ili nekom iz dalje rodbine drastično bi manje ljudi pomoglo na ovaj način – oko 40 odsto populacije. Poznaniku bi doniralo organ 29 odsto ispitanika, dok bi strancu, nepoznatoj osobi, to učinilo 25 odsto ispitanika.

Izvor: Politika.rs
Foto: Ilustracija/Freepik.com

donor organadonorstvotransplantacija organa