Rakija kao mleko

Svašta se priča o rakiji - piću bez koje nema rođenja, svadbe, slave ili sahrne u Srbiji.

Da pečenje rakije može da bude i prvoklasna turistička ponuda potrudila su se mnoga seoska domaćinstva, čiji je sastavni deo jesenje turističke ponude pečenje rakije.

Skoro da nema seoskog domaćinstva u Šumadiji koje neće pozvati goste da zajedno s njima peku rakiju.

Svi domaćini peku rakiju, kako kažu, baš „ljutu“, od šljive i grožđa, jačine oko 55 stepeni i kunu se da je njihova rakija ni više ni manje, nego „kao mleko“.

Iako se ovaj stari običaj pečenja rakije na domaćem kazanu, mnogi bi rekli, odumire pred naletom industrijske proizvodnje domaća ljuta ima svoju cenu i kao lek i kao piće.

Domaćini će vam sigurno reći da njihova „šljivovica“ ne sme da ima nikakav šmek, već samo ukus dobrih šljiva.

Kada su Srbi počeli da peku rakiju ne zna se pouzdano. Pretpostavlja se da su prvu rakiju Srbi peki u kazanima od pečene gline, bez hlađenja i uz puno gubitaka. Procesu pečenja obavezno su prisustvovali i degustatori , pa nije čudo da ništa od pečene rakije ostajalo za čuvanje. Ono što bi se ispeklo bivalo bi odmah ispijeno.

Naša rakija najvolja na svetu

Svaki kraj, će da vam priča da ima specifičnu, prepoznatljivu rakiju, "najbolju na svetu!”.

U narodu su i dalje omiljene rakije od madžarke i trnovače, belošljive i dženarike. Najbolji destilati se čuvaju u hrastovoj, dudovoj ili bagremovoj buradi. Loza su peče i od mirisnijeg grožđa, a poseban specijalitet u nekim krajevima i posebno u Vojvodini je dudovača.

Pošto domaćini nastoje da ugode sve istančanijim ukusima svojih gostiju u poslednjih nekoliko godine se osim šljivoice peku i mirisne voćne rakije. Na ceni su posebno kajsijevače i dunjevače, kruškovače.

Mala škola pijenja rakije

Svi bi rekli ako niste „utrenirani“ nemojte da preterujete. U narodu se rakije pre svega piju kao aperitiv, pre samog jela, čisto da ugreju i otvore apetit.

Rakija se retko kad pije „na prazno“, najčešće uz mezetluk. Prihvatljivo je da se pije i nakon jela, uz kafu ili dezert.

U narodu je posebno poznata kuvana rakija ili od milošte “šumadijski čaj”. To je rakija koja se kuva u zimskim danima na prepečenom šećeru. U zavisnosti od dela Srbije, kuva se meka rakija, ili prepečenica koja se “kali” vodom.

Kako prepoznati dobru rakiju?

Kvalitet rakije najčešće se procenjuje po jačini. Narod smatra da je dobra jaka rakija koja “dugo drži venac”, greje i “direktno udara u stomak”. Stručnjaci tvrde da rakija mora da bude bistra, da se dobro oseća aroma voćke od koje je napravljen, a dobra šljivovica kada se stavi na svetlo na dnu čašice mora da ima tamni krug.

Dunjevača, viljamovka, kajsijevača, malinovača treba da sadrže 40 do 43 procenata alkohola, šljivovice i lozovače 45, a samo u pojedinim slučajevima komovice i šljivovice mogu biti jače od 45 stepeni.

Pa prijatno i ne zaboravite da rakija nekad može da bude lek, a nekada i bes.

putovanjaputovanja srbijarakija