Vrhovi menjaju ljude

Tek pre nekoliko minuta u bazni kamp stigli su poslednji članovi ekspedicije, posle uspešnog uspona na Manaslu (8.163 m).

5. 10. 2008.
17.00, Local time

Svi su se popeli, svi se vratili, svi živi i zdravi, svi umorni, ali nasmejani!

Ovo bi mogao da bude kraj današnjeg izveštaja. Šta više da napišem?
Da sam sinoć čekao poslednjeg člana da uđe u šator na 6.900 m tek oko 21.30? Da mi nije bilo svejedno dok svi nisu došli u bazni kamp? Da dve noći nisam spavao? Da sam plakao od sreće kad su popeli vrh? Ali, sve to već znate...

A da smo sinoć pokušali spasavanje jednog alpiniste, ali da, nažalost, nismo uspeli. Tužno je da posle cele noći trud ne urodi plodom i da se pred zoru ugasi jedan život. Jedino znam da je bio iz Francuske, i to je sve. Zar je bitno odakle je?

Znam i da sam dužan ovoj planini, i to mnogo. Da, svestan sam toga. Do sada nisam ni od koga toliko mudrosti dobio kao što sam od Planine duše u proteklih 30-ak dana. Teško je to opisati rečima. Jednostavno, znam da se kući vraća neko drugi, a ne onaj koji je otišao na ekspediciju.

Večeras nisam hteo da uznemiravam članove ekspedicije i tražim im fotografije i snimke. Sutra ćemo poslati mnogo fotografija sa završnog uspona.

Neka se odmaraju. Zaslužili su.

Dragan Jaćimović
vođa ekspedicije

06. 10. 2008.

Samo što su svi sinoć stigli u bazni kamp, počeo je da pada sneg! Padao je celu noć, tako da smo jutros po magli popakovali sve stvari za transport. I dok smo silazili ka selu Samagaon, sneg nas je pratio sve dok nismo sišli ispod 4000 metara. A onda, drveće, zelenilo, trava i himalajski potoci na sve strane. Sve miriše na planinske trave. Kakva promena!

Svaki završetak ekspedicije mi je nekako isti. Silaziš u miroljubive predele, uglavnom nasmejan i zadovoljan. Nekako čudno smiren i ispunjen posmatraš stvari oko sebe. Znaš da je iza ostalo jedno veliko delo, i to ti je dovoljno.

Juče sam otišao do Himex kampa da se zahvalim Raselu i njegovim Šerpasima, jer da nije bilo njihovog pokušaja uspona na Manaslu prethodnog dana, pitanje je da li bismo i mi bili uspešni. Treba biti realan a ne kao neki u Baznom kampu Manaslu, koji pričaju da su ovaj vrh popeli kao od šale... Još smešniji su oni koji pričaju da su popeli vrh bez podrške Šerpasa! Samo jedno pitanje za njih: Ko vam je postavio fiksnu užad do vrha? Dobra vila?

U Samagaonu nema signala za BGAN, ali sam sa zadovoljstvom prošetao malo dalje kako bih vam poslao fotografije sa uspona. Zaslužili ste, jer je i vaša podrška bila sjajna.

Dragan Jaćimović
Vođa ekspedicije