Muzika, možda više nego bilo koja druga umetnost može da vam “odglumi” vremeplov, ili vas prenese na neku drugu destinaciju. Ako ste ove večeri bili raspoloženi da zatvorite oči i prepustite se, “Glenn Miller Orchestra” mogao je sa lakoćom da vas prenese u četrdesete godine prošlog veka, uz džez koji budi atmosferu starih, crno- belih filmova i nekog potpuno drugačijeg glamura.
Ako uzmete u obzir zvuk koji ovaj bend nosi sa sobom, i eru koju budi kod slušalaca, možda nije iznenađujuć ni profil, ali ni godine prisutnih. Mahom ozbiljnija publika, u potpunom miru smestila se na svoja mesta i od prvog trenutka uživala u atmosferi.
Crveni sakoi, bele košulje i crne leptir mašne… Da, i outfit je morao da se savršeno uklopi u ovu sliku. Doduše, četiri člana benda nisu imala sako, a dirigent je izašao potpuno drugačije obučen, jer se, kako je rekao, deo prtljaga “zagubio” u putu… Pretpostavljate da to nije bilo nimalo važno od trenutka kada je ovaj “big bend” zasvirao.
“The Caribean Clipper”, “When Johny Comes Marching Home” , “String of Pearls” i već zamišljate lepršave haljine i štiklice, i nasmejana lica koja igraju u džez klubovima. Dirigent svaku pesmu najavljuje, vodi vas kroz koncert i predstavlja soliste u numerama. Oni i danas sviraju u sastavu koji je četrdesetih godina osmislio Glen Miler, pet saksofona, četiri trube, četiri trombona, klavir, bas, bubanj i vokali. I sve što rade uvežbano je i osmišljeno, ali ne i uštogljeno. Kao i većina muzičara njihovog profila, koji vladaju svojim instrumentima, opušteni su, nasmejani i simpatični. Potpuno u duhu muzike koju sviraju…
Veselo, romantično i opuštajuće “Say Si Si" ili uz imitaciju Luja Armstronga, i nasmejano uz najavu za “Rapsody in Blue”. “To je instrumental jednog velikog kompozitora… hm, kako beše… Džordž Geršvin, sećate ga se!” Zatim “Flying Home”, a provukla se tu i Kolporterova “Begin To Begin”, i “The American Patrol” iz vremena kada je Glen Miler radio sa “”Air Force Army Orchestra”.
Usledila je pauza od dvadesetak minuta, a onda su “sjaj i magija muzike Glena Milera” ponovo zauzeli scenu.
Opčinjavajuće i zaista magično, ako vam je u ovoj hladnoj novembarskoj noći falilo romantike. Opuštajuće i zanimljivo, ako vas je stres beogradske svakodnevice uzeo pod svoje. U svakom slučaju drugačije od onoga što slušamo svakog dana…
Foto: Marko Risović