Okupio je Čutura bivšeg šefa Boru i pajtosa iz gitaroškog tandema Džindžera (Riblja čorba) i braću Jelić (YU grupa), lepo uklopivši neke stare pesme i uspomene sa sadašnjim trenutkom. Bora je, sa očekivanom sveskom u ruci, otpevao duet sa Čuturinog aktuelnog albuma "Tu i sad", pesmu "I ovaj dan", a onda se desilo nešto što se - piše u istoriju.
Riblja čorba nikada, čak ni kad je promovisala album "Osmi nervni slom" (1986), nije uživo izvodila pesmu za koju je Čutura napisao muziku, "Sutra me probudi". Premijerno izvođenje beše sinoć, pogledajte ispod teksta na odličnom "jutjub" snimku kako je to izgledalo. Niko nije zamerio Bori što je sa prvim refrenom malo požurio, energija je bila neponovljiva.
POGLEDAJTE FOTO GALERIJU SA KONCERTA
Uvek skromni, a veliki Džindžer zasvirao je u "Ne budi me" i, logično, obradi "Sećanja" u spomen na njegovog brata Zorana i Pop mašinu. Jelići su sa Čuturom i bendom uz očekivanu, aktuelnu "Beograde" izveli i neprolaznu "Dunavom još šibaju vetrovi". Čuturilo je, krajem osamdesetih, bio, praktično, udarni tekstopisac YU grupe - uz ovaj, napisao je još čak 11 tekstova, između ostalog i za velike hitove "Mornar" i Zaboravi". Tek da se - ne zaboravi.
Koncert je, inače, posle uvodne, jedne od aktuelnih, "Zabadava", krenuo hronološki (doduše, sa povremenim digresijama) od prvog Čuturinog solo albuma "Devet lakih komada" ("Ćerka oficira", "Kad je Lojpur svirao", kasnije "Kišobran"), pa preko "Raskršća" ("Da kažem ti", "Brod", "Patetična pesma", za kraj naravno i top hit "Voli me", u novoj verziji), "Reke ljubavi" (naslovna, "Glorija", "Sretan put", "Bio sam jako mlad"), londonskog "ID"-a ("Fuck My Father, "Oči anđela", "Duga noć bez sna", "Poslednji dinosaurusi", "Vrati se" na bisu), sve do pesama sa povratničkog ("Nemir") i aktuelnog albuma.
Nikola Čuturilo je čovek koji, i kroz pesme i u ličnom kontaktu, isijava pozitivom, Ničim ne odaje utisak pedesetogodišnjaka - utisak je, zapravo, jedino da će i on, kao i Žika Jelić, na sceni biti (bar) do sedamdesete. Zlo devedesetih je počelo baš kada mu je solo karijera bila u zamahu, umesto ka velikim halama krenuo je ka Londonu - povratak na našu scenu mu nije bio nimalo lak, ni jednostavan. Ostaje nada da ćemo ga, u nekoj narednoj prilici, slušati, recimo, u punoj velikoj sali SKC-a, ne manje od toga, jer ugođaj koji pruža to zaslužuje.