Odlazak na odmor ili neku psroslavu značio je i fotografisanje. Bilo je i fotografija sa kraja školske godine, pa onda uramljivanje, a bake su fotografije sve svoje unučadi čuvale uredno na ormanu ili nekom drugom vidnom mestu. Devojke ih čuvale pa često i bacale nakon raskida sa nekim. I sve tako u krug.
Pre samo nekoliko godina nije postojala mogućnost listanja slika odmah nakon fotografisanja pa ako nam se ne sviđa brišemo pa ponavljamo. A ne. Mlađe generacije to ni ne pamte, ali nekada je to, prisetimo se, išlo ovako - slikamo se, onda donesemo aparat kući, pa nosimo u foto-radnju, čika fotograf to razvije i uradi slike pa tek onda mi vidimo kako smo ispali.
Slike su se čuvale za uspomenu, a razvijeni filmovi za slučaj da neko hoće da uradi još koju fotografiju.
D.A.R.