Dunjić je izjavio da je za takav zaključak pronašao "čvrsti dokaz" u zapisnicima sa autopsija ekshumiranih posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica koje je proučio. Kao "čvrsti dokaz" o streljanju, Dunjić je prihvatio da su ruke žrtve bile vezane "čvrstom ligaturom", žicom ili kanapom, i da je ta ligatura bila oko žrtvinih ruku u trenutku ekshumacije. "Negde oko 450 do 500 ljudi je imalo takve ligature i to je jedini broj koji ja mogu da prihvatim, kao forenzičar, da je nad njima izvršena egzekucija", naglasio je Dunjić.
Rekao je i da "sve ostalo što je utvrđeno - broj stradalih vatrenim oružjem, gelerima, šrapnelima - apsolutno ne ukazuje na egzekucije". Iako je konstatovao da je "vrlo mala razlika" u povredama između vezanih i nevezanih žrtava, Dunjić je podvukao da to ne znači da su i nevezane osobe bile streljane, već da njihove povrede "od granate, gelera, s jednim ili dva projektila", ukazuju "na borbu, odnosno ranjavanje tokom borbenih dejstava".
Optužnica Karadžića (68), bivšeg predsednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njene vojske, tereti za genocid nad oko 7.000 Muslimana iz Srebrenice koje je, po optužnici i ranijim presudama, VRS streljala na više lokacija u okolini Zvornika u danima pošto je, 11. jula 1995, zauzela tu "zaštićenu zonu" UN u istočnoj BiH.
Dunjić je, osvrćući se na broj streljanih žrtava koje su navodili veštaci i istražitelji tužilaštva, tvrdio da "taj broj nije tačan". Prema nedavnom svedočenju forenzičkog direktora Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP) Tomasa Parsonsa, ta komisija je do juna iz masovnih grobnica identifikovala 6.764 žrtve. Karadžićev veštak izjavio je da dokumenti tužilaštva koje je proučio, "opovrgavaju tezu da su oni tamo na spisku nestalih, vezanom za Srebrenicu, svi stradali u Srebrenici u roku od 10 dana".
"A nisu svi stradali. Neki su stradali mnogo pre i ja sam to u pisanom tekstu i dokazao", kazao je Dunjić. On je protumačio i da su veštaci optužbe koji su ranije svedočili na procesu Karadžiću, potvrdili da su neke od masovnih grobnica povezanih sa Srebrenicom bile "obogaćivane", odnosno da su u njih tela sahranjivana i pre i posle pada enklave. Činjenicu da su delovi tela istih osoba pronalaženi u dve različite grobnice, Dunjić je nastojao da objasni tvrdnjom da su se ti leševi, prethodno, skoro raspali na tlu, gde su osobe stradale, a da su zatim delovi bili pokopani u odvojene grobnice. "Naknadno su ukopavana... tela koja su već bila raspadnuta, a to znači da je smrt nastupila znatno ranije, pre jula 1995", tvrdio je Dunjić.
Optužnica i dosadašnje presude Tribunala, nasuprot tome, navode da je VRS tela streljanih Muslimana iz "primarnih" grobnica, blizu mesta zločina, s jeseni 1995. prebacila u "sekundarne" grobnice, na teško dostupnim mestima, u pokušaju da prikrije masovna ubistva. Dunjić je verodostojnost istrage tužilaštva o masovnim grobnicama osporavao i ukazivanjem da su mnogi predmeti i drugi dokazi, koji su pronađeni u grobnicama, uništeni. Upitan od Karadžića, koji se brani sam, ko je naredio uništavanje dokaznog materijala, svedok je odgovorio da to nije pronašao u dokumentima koje je proučio. Ispitivanje Dunjića Karadžić će nastaviti sutra. On je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN, 1992-95.
Izvor: Kurir