Čitatelj uz knjigu dobijaju trake koje se omataju oko tela kako bi oblikovale prsluk opremljen čulnim simulatorima, i sistemom kontrole pritiska i temperature. Knjiga prepoznaje na kojoj se stranici čitatelj nalazi i shodno tome menja ambijentalnu rasvetu i vibracije kako bi "bolje odgovarale opisanom raspoloženju" i kako bi se čitatelju dočarala atmosfera knjige i iskustva fiktivnih protagonista.
"Promene emocionalnih ili telesnih stanja likova odašilju diskretne signale do prsluka koji izazivaju promene brzine otkucaja srca, menjaju pritisak u vazdušmim vrećicama ili pak stvaraju lokalizovane fluktuacije temperature", ističu Felix Heibeck, Alexis Hope i Julie Legault koji su razvili projekt u medijskoj laboratoriji MIT-a, nazvavši ga "senzorna fikcija", piše Guardian.
"Senzorna fikcija predstavlja novi način doživljavanja i stvaranja priča", tvrde oni.
"Tradicionalno, književnost stvara i potiče emocije i empatiju pomoću rieči i slika. Korišćenjem kombinacije umreženih senzora i čulnih simulatora, senzorna fikcija autoru pruža nove mogućnosti osmišljavanja zapleta, raspoloženja i emocija, istovremeno ostavljajući prostora i mašti čitatelja. Ti alati mogu se iskoristiti za stvaranje sveobuhvatnog iskustva prilagođenog čitatelju", dodaju naučnici.