Obično je to bio neki od klasika. Sećam se da sam na kraju druge godine gimnazije dobila Andrićevu "Na Drini ćuprija". Kako to obično ide, knjigu sam pročitala i stavila je na policu, ali je više nikada nisam uzela u ruke. Razlog tome nije činjenica da me nije zanimala već je razlog tome bila činjenica da sam se odselila i izgubila je pri seljenju.
I taman kada sam htela da odustanem od ideje da pišem o ovom prelepom starom običaju, ispričala sam koleginici da mi treba slika neke ovakve knjige. Nakon 5 minuta stigao mi je mail sa ovim fotkama koje možete videti dole.
Bio je to neki znak da je pored uspeha iskazanog u ocenama još neko primetio naš uspeh i nagradio nas. Ta knjiga nije bila skupa, ali je deci koja su volela da uče, bila veoma draga.
Čula sam da i danas u pojedinim školama deca dobijaju nagrade za uspeh u školi. Prelep običaj koji će se, nadam se, održati.